Troškovi francuskog duga na najvišoj razini u 17 godina nakon bliskoistočne naftne blokade

Prinosi na francuske državne obveznice sredinom svibnja dosegnuli su 3,97 posto, najvišu razinu od 2009. U Njemačkoj su prinosi porasli na 3,18 posto, što nije viđeno od 2011. Neposredan okidač jest skok cijene nafte prema 109 dolara za barel, nakon što je blokada Hormuškog tjesnaca zakočila približno petinu svjetske trgovine sirovom naftom. No rast prinosa pokazuje i dublji problem: Europa pokušava povećati vojnu potrošnju u trenutku kada joj se zaduživanje naglo poskupljuje.

Od cijene nafte do cijene obveznica

Veza između poremećaja u opskrbi naftom i skupljeg državnog zaduživanja vodi preko očekivanja inflacije. Kada energija poskupi, raste ukupna inflacija, odnosno pokazatelj koji uključuje promjenjive stavke poput goriva i hrane. Američke potrošačke cijene dosegnule su 3,8 posto u travnju, potaknute skokom cijena energije od 17,9 posto. Prinos na američke desetogodišnje državne obveznice prešao je 4,44 posto, a za njim su se pomaknula i globalna tržišta obveznica.

U Europi tržišta sada procjenjuju da postoji 87 posto vjerojatnosti da će Europska središnja banka u lipnju podići kamatne stope. Kada ulagači očekuju više kamate, rastu i prinosi na državne obveznice, neovisno o zemlji izdavatelju. Europska središnja banka kao glavni razlog rasta dugoročnih prinosa navodi terminsku premiju, dodatni prinos koji ulagači traže da bi držali dugoročne obveznice u nesigurnijem okruženju. Prije ove krize dugoročna inflacijska očekivanja još su bila usidrena blizu 2 posto. Tržišta zasad ne sumnjaju u Europsku središnju banku, ali traže veću naknadu za rizik.

Francuska: globalni šok na domaćoj slabosti

Sve države eurozone sada skuplje posuđuju novac. Francuska, međutim, ima dvostruki problem: opći rast prinosa poklopio se s političkim rizikom koji je vezan baš uz Pariz. Razlika između prinosa na francuske i njemačke državne obveznice proširila se na oko 85 baznih bodova (0,85 postotnih bodova), u odnosu na povijesni prosjek od 53 prije političke krize 2024.

Francuski trošak kamata porastao je 37 posto u prvom tromjesečju 2026., na više od 6 mlrd. eura. Za cijelu godinu državna riznica očekuje 59,3 mlrd. eura troška servisiranja duga, što sada premašuje proračun za obrazovanje. Kamate su postale najveća pojedinačna stavka francuske javne potrošnje.

Najjasniji tržišni signal dolazi iz usporedbe s Italijom. Francuska i Italija sada se zadužuju po gotovo istim stopama, a razlika između njihovih obveznica prošloga je ljeta pala na samo 5,5 baznih bodova. Time se urušila tržišna hijerarhija koja je desetljeće Francusku smatrala sigurnom, a Italiju rizičnom. Sama Europska središnja banka Italiju naziva „pozitivnom iznimkom” zbog rimske proračunske discipline, dok politička rascjepkanost u Parizu nagriza povjerenje.

Oružje i računica koja se ne zatvara

U takvom okruženju NATO traži da članice do 2035. podignu obrambenu potrošnju na 5 posto BDP-a. Francuska trenutačno izdvaja 2,4 posto. Zatvaranje te razlike značilo bi dodatnih 75 mlrd. eura godišnje, baš u trenutku kada je vlada naložila 6 mlrd. eura rezova kako bi pokrila rast troškova kamata. Novac potreban za ponovno naoružavanje i novac koji odlazi na servisiranje duga dolaze iz istog, sve užeg proračunskog prostora.

Francuska u tome nije sama. Španjolsko fiskalno nadzorno tijelo AIReF upozorilo je da Madrid do 2028. mora provesti 15 mlrd. eura prilagodbi kako bi poštovao proračunska pravila EU-a. Poljska obrambena potrošnja već doseže 4,8 posto BDP-a, najviše u NATO-u, ali 37 posto financira se zaduživanjem. Njemački novi infrastrukturni fond od 500 mlrd. eura, uz neograničeno obrambeno zaduživanje, potaknuo je ekonomiste da upozore na moguće kršenje fiskalnih pravila EU-a.

Europska središnja banka sastaje se 11. lipnja. Christine Lagarde opisala je situaciju kao „slojevitu tortu šokova”: svaki je šok zasebno upravljiv, ali zajedno stvaraju pritisak drukčijeg reda. Više kamatne stope u odgovoru na naftni šok standardan su alat središnjih banaka. Otvoreno je može li se taj alat upotrijebiti a da se pritom ne naruši fiskalni položaj drugoga najvećeg gospodarstva eurozone.