Zamrznuti novac EU-a produbljuje mađarski manjak

Mađarski proračunski manjak, odnosno razlika između državnih prihoda i rashoda, ove će godine dosegnuti 7,5 posto BDP-a, piše Portfolio, pozivajući se na procjenu samog ministarstva financija. Bez korektivnih mjera manjak bi iznosio 8,3 posto. U oba slučaja riječ je o razini više nego dvostruko višoj od europskog pravila od 3 posto BDP-a.

Uzrok nije iznenadna kriza, nego politički spor koji se godinama prelijeva u javne financije. Milijarde eura iz europskog fonda za oporavak, na koje je Budimpešta računala, i dalje su blokirane jer vlada nije ispunila uvjete Bruxellesa vezane uz vladavinu prava. Mađarska zato nastavlja financirati projekte koji su trebali biti plaćeni europskim novcem, ali račun zasad pokriva vlastitim zaduživanjem.

Kako blokirane isplate postaju dug

Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF), europski fond uspostavljen nakon pandemije, funkcionira po načelu: država najprije potroši novac, a Europska komisija ga potom nadoknadi kada potvrdi da su dogovorene reforme provedene (Europska komisija, Uredba 2021/241).

U mađarskom slučaju ta je nadoknada zaustavljena. Komisija je postavila 27 uvjeta koji se odnose na neovisnost pravosuđa, borbu protiv korupcije i reformu javne nabave prije bilo kakve isplate iz RRF-a (Komisija). Odvojeno od toga, Vijeće je kroz mehanizam zaštite europskog proračuna zamrznulo 6,3 milijarde eura, odnosno 55 posto obveza iz triju kohezijskih programa (Vijeće).

Šteta se jasno vidi u dvije brojke. Prema Portfolio, koji se poziva na podatke ministarstva financija, sam izostanak pristupa novcu iz RRF-a povećava proračunski manjak za oko 1,1 postotni bod BDP-a. Drugim riječima, približno jedna sedmina ukupnog mađarskog manjka proizlazi iz toga što je Budimpešta očekivala da će Bruxelles nadoknaditi troškove koje Bruxelles zasad odbija platiti. Ako novac naposljetku stigne, ministarstvo očekuje poboljšanje salda za oko 0,5 postotnih bodova (Portfolio). Telex/G7 formulirao je to izravnije: bez europskog novca manjak bi premašio 8 posto.

Kada država nastavi trošiti na projekte prije nego što joj Europska unija isplati sredstva, razliku netko mora premostiti. Mađarska državna riznica izdaje dodatni dug, troši pričuve ili usmjerava financiranje preko državnih subjekata. Politički spor oko reforme pravosuđa tako se pretvara u vrlo konkretan trošak zaduživanja.

Tko plaća zastoj

Građevinske tvrtke, lokalne vlasti i izvođači na projektima i dalje dobivaju novac. Političari pritom izbjegavaju vidljivu neugodnost zaustavljenih gradilišta koja su javnosti predstavljena kao europski financirani projekti. To su kratkoročni dobitnici.

Trošak preuzimaju mađarski porezni obveznici. Veće državno zaduživanje znači veće izdatke za kamate, a oni se natječu s javnim uslugama za prostor u proračunu. Mađarska središnja banka (MNB) povezuje cijenu po kojoj se država zadužuje s kamatnim stopama u cijelom gospodarstvu (MNB). Kada država mora skuplje prodavati svoje obveznice, banke skuplje obračunavaju i kredite poduzećima i kućanstvima.

Dodatni pritisak dolazi preko forinte. Ako ulagači blokirane europske isplate počnu promatrati kao trajan politički rizik, a ne kao pitanje vremenskog odmaka, tražit će višu kamatu za pozajmljivanje Mađarskoj ili će smanjiti izloženost imovini denominiranoj u forintama. Europska središnja banka ističe da se tečajevi kreću ovisno o razlikama u kamatnim stopama među državama i o povjerenju ulagača (ESB). Slabija forinta poskupljuje uvoz i prelijeva se u cijene koje mađarska kućanstva stvarno plaćaju.

Poljska pokazuje cijenu čekanja

Poljska je najbliži primjer. Njezin plan oporavka kasnio je oko dvije godine zbog spora s Bruxellesom oko vladavine prava. Do lipnja 2026. Poljska je, nakon poboljšanja političkih odnosa, primila 34,15 milijardi eura, oko 62 posto svoje ukupne alokacije (Bankier, Strefa Inwestorów). Poljski slučaj pokazuje da odgoda košta i onda kada novac na kraju stigne, jer se država u međuvremenu mora zaduživati i plaćati kamate na to premošćivanje.

Rumunjska dodatno pokazuje kako tržišta reagiraju na fiskalni rizik. Njezina središnja banka upozorila je da su rizici za financijsku stabilnost i dalje povišeni, pri čemu Rumunjska ima jedan od najvećih proračunskih manjkova u Europskoj uniji (Digi24). Ulagači u obveznice već traže viši prinos za pozajmljivanje Bukureštu nego drugim većim srednjoeuropskim vladama (Bursa). Mađarska riskira ulazak u istu skupinu: među zemlje u kojima fiskalna vjerodostojnost više nije povremena briga, nego stalno pitanje.

Mađarski manjak ne prelijeva se automatski na susjedne zemlje. No ulagači fiskalnu disciplinu u regiji promatraju usporedno, a država koja se zadužuje kako bi popunila rupu nastalu zbog neispunjenih pravnih uvjeta izgleda drukčije od države koja se zadužuje za ulaganja. Otvoreno pitanje više nije koliko novca Bruxelles drži zamrznutim, nego koliko je Budimpešta spremna platiti da te uvjete ne ispuni.