Plin ne pojeftinjuje nakon Hormuza

Brodovi ponovno prolaze Hormuškim tjesnacem, uskim zaljevskim prolazom kojim ide oko petine svjetske trgovine naftom. Dnevni broj prolazaka porastao je s manje od 10 početkom ožujka na oko 35 do 22. lipnja, prema S&P Globalu. Više od 20 tankera s oko 35 milijuna barela nafte prošlo je tjesnacem nakon američko-iranskog dogovora (CNBC). Nafta, dakle, ponovno nalazi put do tržišta. Ukapljeni prirodni plin, LNG, koji se hladi u tekuće stanje kako bi se mogao prevoziti posebnim tankerima, još ne. Za Europu je upravo tu ostao cjenovni rizik.

Nafta ima obilaznice. LNG ih nema.

Razlika počinje geografijom. Dio zaljevske sirove nafte može potpuno zaobići Hormuz: Saudijska Arabija ima naftovod izvoznog kapaciteta oko 5 milijuna barela dnevno, a Ujedinjeni Arapski Emirati rutu od 1,8 milijuna barela dnevno koja ne prolazi kroz tjesnac (EIA). Nafta je i zamjenjivija roba. Ako jedan teret kasni, drugi iz zapadne Afrike ili Amerike može popuniti prazninu.

Katarski izvozni terminali za LNG nalaze se iza Hormuza i nemaju cjevovodnu alternativu. U najtežem dijelu poremećaja nijedan puni LNG tanker nije prošao tjesnacem od 1. ožujka do 24. travnja, čime je s tržišta nestalo više od 10 milijardi kubičnih stopa dnevno opskrbe, dovoljno da pomakne globalne cijene LNG-a (EIA).

Oporavak je počeo, ali samo djelomično. Katar je počeo vraćati prazne brodove kroz tjesnac. U tjednu do 19. lipnja ukrcao je oko petine prijeratnog opsega (Energy Connects). Katar navodi da će oštećeno postrojenje ostati izvan pogona i dok se druga proizvodnja ponovno pokreće (Infobae/EFE).

Zato cijene plina nisu pale kao cijene nafte. TTF za isporuku sljedećeg mjeseca, nizozemska veleprodajna referentna cijena plina koja određuje cijene diljem Europe, iznosio je 40,90 €/MWh 25. lipnja, gotovo bez pomaka, dok je Brent pao na 72,75 dolara i izbrisao ratni rast cijene (Dawn/Reuters, CNBC). BNP Paribas opisao je reakciju plina kao „umjereniju” od reakcije nafte, što u praksi znači da su cijene plina ostale visoko (BNP Paribas).

Zašto brodovi mogu proći, a troškovi ne padaju

Brod može fizički proći Hormuzom. To ne znači da ga se isplati poslati. Premije ratnog rizika, dodatno osiguranje za plovidbu kroz područja sukoba, ostaju na oko 3 do 4 posto vrijednosti broda, dok su prije rata bile oko 0,25 posto (S&P Global, Allianz Commercial). Oko 1.150 punih brodova s teretom ukupne vrijednosti oko 125 milijardi dolara krajem lipnja još je čekalo prolaz kroz Zaljev (Allianz Commercial). Maersk je poslao dva broda iz tjesnaca, ali je tri ostavio unutar Zaljeva. Kompanije odlučuju plovidbu po plovidbu, umjesto da se vraćaju u uobičajeni raspored (The Copenhagen Post).

Upravo je razlika u trošku osiguranja mehanizam koji priču o pomorskoj sigurnosti pretvara u gospodarski trošak. Osiguravatelj više naplaćuje brodaru. Brodar podiže vozarine. Kupac plaća skuplje isporučeni LNG, petrokemijske sirovine i ulazne troškove za industriju. Europski kupci plina i industrijski potrošači nalaze se na kraju tog lanca.

Zaštićeni, izloženi ili u izgradnji

Teret se po Europi ne raspoređuje jednako. Njemačka iz Bliskog istoka uvozi samo 6,1 posto sirove nafte, ali o uvozu ovisi za 67 posto svoje energije (Destatis). Rizik do njemačke industrije ne dolazi ponajprije kroz izravnu nestašicu, nego kroz globalne cijene: kupci ne znaju kada će tereti stići ni koliko će stajati. Analitičari kemijske industrije očekuju da će se petrokemijske sirovine normalizirati sporo, u nekim slučajevima tek 2027. (Chemie Technik).

Španjolska izgleda bolje zaštićeno. Skladišta plina popunjena su iznad 70 posto, prema prosjeku EU-a od oko 46 posto, a samo 1,7 posto opskrbe izravno je povezano s Hormuzom (Europa Press, Energy Aspects). Puna skladišta štite od šoka u količinama. Ne štite od tržišnog cjenovnog rizika, jer Španjolska kupuje plin na istom europskom tržištu na kojem najskuplji dodatni teret oblikuje očekivanja za sve.

Poljska gradi izlaz iz ovisnosti. Terminal u Świnoujścieu ima 8,3 milijarde kubičnih metara godišnjeg kapaciteta za LNG, a do 2030. planirana su dva plutajuća terminala (GAZ-SYSTEM, gov.pl). Terminalski kapacitet jača otpornost. Ne može, međutim, stvoriti LNG koji ne može doploviti.

Predsjednik Enagasa rekao je za Aru da terminske cijene plina ne upućuju na potpunu normalizaciju prije kraja 2027. ili početka 2028. To je tržišna prognoza, ne izvjesnost. Ali dobro mjeri što „ponovno otvaranje” doista znači. Nafta je pronašla obilaznice. Za plin je usko grlo i dalje sama ruta.