Radnici u Genoa vraćali 60% plaće

Radnici koji su u Vado Ligureu izrađivali betonske kesone za novi genovski lukobran, prema tvrdnjama istražitelja, morali su posrednicima za radnu snagu vraćati 40 do 60 posto svoje plaće. Tužiteljstvo u Savoni i karabinjeri 26. lipnja uhitili su osam osoba i stavili dvije tvrtke pod sudsku kontrolu (Il Fatto Quotidiano, La Voce di Genova). Terete ih za nezakonito posredovanje pri zapošljavanju i iskorištavanje rada u pogonu u kojem su se proizvodili montažni dijelovi za lukobran. Radnici su, prema istim navodima, morali sami kupovati zaštitnu opremu, a istražitelji sumnjaju i na krivotvorene potvrde o osposobljenosti za opasne građevinske poslove (IVG).

Riječ je o tvrdnjama iz istrage, ne o sudski utvrđenim činjenicama. No slučaj otvara problem za koji europska arhitektura potrošnje nakon pandemije nije dobro pripremljena.

Genovski lukobran infrastrukturni je projekt vrijedan 1,3 mlrd. eura, financiran kroz talijanski fondo complementare al PNRR, nacionalni fond koji dopunjuje talijanski plan oporavka (Port of Genoa). Taj je plan dio šireg okvira EU-ova Mehanizma za oporavak i otpornost, programa kroz koji Bruxelles državama članicama isplaćuje novac u zamjenu za reforme i ulaganja prema unaprijed dogovorenim ciljevima (EUR-Lex). Novac za lukobran ne dolazi izravno iz europskih bespovratnih sredstava, nego iz nacionalnog izvora, ali projekt pripada istom sustavu provedbe. Italija je najveća korisnica Mehanizma, s planom vrijednim 194,4 mlrd. eura u bespovratnim sredstvima i zajmovima (European Commission). Upravo zato pitanje nadzora ne može ostati tehnički detalj.

Bruxelles provjerava ciljeve, ne gradilišta

Mehanizam za oporavak i otpornost zamišljen je kao alat za usmjeravanje reformi i zaštitu proračuna EU-a. Nije zamišljen kao sustav inspekcije gradilišta. Bruxelles provjerava je li Italija ispunila dogovorene etape: je li reforma usvojena, projekt pokrenut, cilj dosegnut. Ako je odgovor potvrdan, odobrava se isplata. Prema uredbi o Mehanizmu, prva odgovornost za sprečavanje prijevara, korupcije i sukoba interesa ostaje na državama članicama (EUR-Lex).

EU ima specijalizirana tijela. OLAF, europski ured za borbu protiv prijevara, istražuje prijevare na štetu europskog novca. Ured europskog javnog tužitelja, EPPO, može kazneno goniti djela koja pogađaju financijske interese EU-a (EPPO). No nijedno od tih tijela nije inspekcija rada. Slijepa točka nastaje između briselske liste uvjeta za isplatu i radnika koji se nalazi tri razine podizvođača ispod glavnog ugovora. U europskoj arhitekturi nema rutinske provjere je li taj radnik plaćen koliko mu pripada i je li osposobljen za posao koji obavlja.

Obrazac, a ne iznimka

Navodi iz Genove uklapaju se u već dokumentirani obrazac. Reuters je pisao kako lanci podizvođača i posrednici za radnu snagu u talijanskom građevinarstvu, logistici i modi snižavaju plaće i slabe zaštitu radnika (MarketScreener/Reuters). Danski Politiken isti je problem opisao kroz prava migrantskih radnika, govoreći o „uvjetima nalik ropstvu” i premještajući fokus s kaznenog postupka na ljudsku cijenu takvog sustava (Politiken).

Italija nije jedina zemlja koja se s time muči. Švedska istraživanja kriminalnih ekonomija u javnoj nabavi pokazala su da zlouporabe najčešće ulaze kroz slabo praćenje ugovora i isplata, a ne kroz spektakularno preuzimanje cijelih projekata (ESF Sweden). Nedavno izvješće Europskog revizorskog suda upozorilo je na praznine u strategijama protiv prijevara povezanima s nadzorom Mehanizma za oporavak i otpornost, osobito oko pitanja omogućuje li isplata prema etapama stvarnu sljedivost novca (ECA SR 2026-18). Ranjivost je ugrađena u sustav: ista logika koja sprečava Bruxelles da mikroupravlja nacionalnom potrošnjom ograničava njegovu sposobnost da vidi što se događa unutar provedbenih lanaca.

Rok pojačava pritisak

Italija mora završiti etape i ciljeve do kolovoza 2026. kako bi do prosinca 2026. podnijela posljednji zahtjev za isplatu iz Mehanizma (CGIL). Pritisak rokova nagrađuje vidljive rezultate. Istodobno može dodatno sakriti najniže razine podizvođačkih lanaca.

Još nedostaju potpuna karta podizvođača, trag isplata i odluka o tome hoće li slučaj ostati talijanski kazneni predmet ili potaknuti širu provjeru. Mehanizam za oporavak i otpornost može potvrditi da je lukobran izgrađen. Je li ljudima koji su ga gradili plaćeno ono što im pripada i jesu li bili zaštićeni, zasad je tuđi problem.