Korpus preuzima obranu Estonije i Latvije

1. njemačko-nizozemski korpus od sredine 2026. preuzet će primarno zapovjedništvo za Estoniju i Latviju, čime dvije izloženije članice NATO-a prvi put dobivaju jasno imenovano nadređeno zapovjedništvo u sklopu savezničkih obrambenih planova nakon summita u Vilniusu (ERR). Time se rješava stvaran problem koordinacije. Hoće li iza zapovjedne strukture stajati dovoljno snaga, ostaje drugo i zasad neodgovoreno pitanje.

Što korpusno zapovjedništvo zapravo radi

Korpusno zapovjedništvo nije samo oznaka na organizacijskoj shemi, nego stožer za zapovijedanje i nadzor koji različite multinacionalne postrojbe povezuje u jednu operaciju: određuje redoslijed dolaska pojačanja, daje prednost određenim vatrenim sposobnostima i lokalne operacije uključuje u širu NATO-ovu strukturu. U baltičkoj krizi estonske i latvijske snage, multinacionalne borbene skupine, zračni nadzor, topništvo i logistika morali bi djelovati kao jedinstven sustav. Dodjela te uloge 1. njemačko-nizozemskom korpusu znači da koordinacija više ne bi nastajala tek nakon izbijanja krize, nego bi pripadala unaprijed određenom dvonacionalnom stožeru.

NATO tu promjenu opisuje kao dio nadograđenih regionalnih planova, s „konkretnim snagama unaprijed dodijeljenima obrani konkretnih saveznika” (NATO). Glavni tajnik Mark Rutte raspravu je sveo na pitanje „tko bi što radio” ako se planovi aktiviraju (NATO transcript). Riječ je, dakle, o aranžmanu za moguće buduće aktiviranje, a ne o dokazu da su sve potrebne postrojbe već raspoređene, opremljene i financirane.

Snaga iza zastave

Najjasnija njemačka prednja obveza nalazi se u Litvi, ne u Estoniji ili Latviji. Panzerbrigade 45 imala je oko 1.800 pripadnika tijekom nedavnih vježbi, a do kraja 2027. trebala bi narasti na približno 5.000 ljudi (Tagesschau). Inspektor njemačke kopnene vojske priznao je da prostora za poboljšanje ima mnogo (Deutschland.de), dok je jedan njemački medij izvijestio da Bundeswehr ne može reći koliko bi brzo u izvanrednoj situaciji prebacio vojnike i teško naoružanje prema istoku (Merkur). Berlin može voditi planiranje preko 1. njemačko-nizozemskog korpusa, ali nijedan javno dostupan izvor ne navodi novi njemački borbeni paket za Estoniju ili Latviju.

Nizozemska daje drugu polovicu zapovjedništva. Nizozemska obrambena politika naglasak stavlja na specijalizirane sposobnosti, poput obavještajnog rada, kibernetičke obrane, specijalnih operacija te integrirane zračne i proturaketne obrane, a ne na velike kopnene snage (Defensie, Rijksoverheid). Nizozemski doprinos zato je precizno profiliran: integracija zapovijedanja i specijalizirana sredstva.

Praznina u potpornim sposobnostima

Službena latvijska poruka zvuči umirujuće. Ministar obrane Raivis Melnis naglasio je da Washington „jest i ostaje naš strateški partner” te da nema naznaka američkog smanjenja prisutnosti (Melnis interview). Francuski zrakoplovi Rafale, koji su presreli bespilotnu letjelicu nakon ulaska u latvijski zračni prostor, dali su praktičan dokaz da savezničko osiguranje djeluje (NATO-Latvia press conference).

Teža se dvojba vidi u latvijskim neovisnim medijima. NRA je, pozivajući se na New York Times i Der Spiegel, upozorio na moguće američko smanjenje borbenih zrakoplova, izvidničkih platformi, zrakoplova za opskrbu gorivom i mornaričkih sredstava predviđenih za europske krizne scenarije (NRA). Zapovjedništvo može upravljati snagama, ali ne može samo proizvesti zrakoplove, senzore ili tankere koji su tim snagama potrebni.

Dva zapovjedna lanca, usko bojište

Poljska otvara strukturno pitanje. Estonija i Latvija sada ulaze u planiranje 1. njemačko-nizozemskog korpusa, dok Litva i Suwałkijski koridor, uski kopneni pojas koji baltičke države povezuje s ostatkom NATO-a, ostaju u zasebnom zapovjednom lancu oslonjenom na Poljsku. Poljske i litavske snage nedavno su vježbale obranu koridora u vježbi Dzielny Dzik 26 (Rzeczpospolita). Novi njemačko-poljski obrambeni sporazum obuhvaća inženjerijsku potporu poljskom programu istočnih utvrda i logistiku za premještanje snaga prema Litvi (DW).

Slojevite zapovjedne strukture u NATO-u nisu iznimka. Problem je u tome što nijedan javni dokument ne objašnjava kako se nova uloga 1. njemačko-nizozemskog korpusa za Estoniju i Latviju povezuje s lancem oslonjenim na Poljsku u miru, krizi ili ratu. Na prostoru na kojem zemljopis ostavlja malo vremena za sporu mobilizaciju, dva zapovjedna lanca moraju se povezati odmah, a ne nakon što kriza već počne.

NATO je ranjivom dijelu istočnog krila dodijelio stvarno zapovjedništvo. Otvoreno ostaje što stoji iza te odluke: koje brigade, baterije protuzračne obrane, logističke postrojbe, obavještajne i nadzorne platforme te političke ovlasti za uporabu snaga čine plan provedivim. Zapovijedanje je prvi sloj spremnosti. Slojevi ispod njega ostaju uglavnom povjerljivi, nedovršeni ili oboje.