Njemačko-nizozemski stožer preuzima Baltik

Njemačko-nizozemski vojni stožer u Münsteru 1. srpnja preuzima taktičko zapovijedanje kopnenim snagama Estonije i Latvije, umjesto korpusa sa sjedištem u Poljskoj koji je dosad pokrivao cijeli sjeveroistočni bok Saveza (ERR, općina Valga). NATO time preuređuje odgovornost na najizloženijem dijelu svoje granice s Rusijom: političko obećanje obrane Baltika sada se sve više prevodi u pitanje zapovijedanja, vremena reakcije i stvarno dostupnih snaga.

Dva korpusa, dva vojna problema

Prvi njemačko-nizozemski korpus (1GNC), binacionalni stožer sposoban voditi do 50.000 vojnika, sada preuzima planiranje, vježbe i brzo uključivanje savezničkih snaga u sektoru Estonije i Latvije (ERR). Dosadašnji nositelj te zadaće, Multinacionalni korpus Sjeveroistok u poljskom Szczecinu, zadržava Litvu i Poljsku.

Razlog je operativno jednostavan: jedan je stožer imao preširok prostor za jasno upravljanje. Estonija i Latvija gledaju prema ruskim snagama duž duge kopnene granice. Litva i Poljska usmjerene su na koridor Suwałki, uski kopneni prolaz koji povezuje baltičke države s ostatkom NATO-a, te na smjer prema Bjelorusiji (Defence24). To nisu isti vojni zadaci i ne mogu se uvjerljivo voditi istim planom.

NATO-ov vlastiti model odvraćanja upravo takvo unaprijed dodijeljeno regionalno planiranje stavlja ispred općenitih izjava o savezničkoj solidarnosti (NATO). Za Poljsku ova promjena znači usredotočenje. General Dariusz Parylak, zapovjednik korpusa u Szczecinu, suženi sektor opisuje kao precizniju zadaću, dok poljski mediji preustroj povezuju s upozorenjima o mogućim ruskim provokacijama protiv baltičkih država ili same Poljske (Rzeczpospolita).

Dvostruki teret Njemačke

Berlin istodobno prihvaća zapovjednu odgovornost na razini korpusa za Estoniju i Latviju te gradi stalnu brigadu u Litvi. Cilj je da 45. brigada do kraja 2027. ima oko 4.800 vojnika kod Pabradėa, približno 20 kilometara od bjeloruske granice (Lrytas).

Zasad je ondje oko 1.800 pripadnika. Njemački ministar obrane Boris Pistorius priznao je da sama aktivna vojska nije dovoljna bez snažnijih pričuvnih snaga (BMVg, ZEIT). Stožer korpusa može poboljšati planiranje i skratiti vrijeme reakcije, ali ne može sam riješiti manjak ljudstva, protuzračne obrane ni postrojbi i opreme koje su dovoljno spremne za brzo premještanje (Militarnyi). Njemačka preuzima vidljivo vodstvo u trenutku kada kapacitet za održavanje tog vodstva još gradi.

Tko može narediti što i kada

Primopredaja se održava u Valgi/Walki, gradu podijeljenom između Estonije i Latvije. Simbolika je uredna. Bit je manje razjašnjena.

Javni NATO-ov jezik ne objašnjava tko u krizi može izdati koju zapovijed. Izraz „taktičko zapovijedanje” u službenim se opisima koristi široko, ali nijedan objavljeni dokument o prijenosu ovlasti ne određuje točan opseg mandata 1GNC-a (ERR, Shortl). Prema Sjevernoatlantskom ugovoru, vlada svake države članice i dalje odlučuje kada se njezine snage mogu uporabiti (NATO). U stvarnoj krizi brzina prijenosa s nacionalnog na savezničko zapovijedanje postaje ključna granica sustava.

Druga je praznina koordinacija između dvaju korpusa. Ako Rusija istodobno izvrši pritisak na Estoniju i Latviju te na koridor Suwałki, javno dostupni materijali NATO-a, nacionalnih ministarstava obrane i samih korpusa ne objašnjavaju kako bi dva stožera djelovala u jedinstvenoj kampanji. Latvija i dalje navodi manjkavosti u protuzračnoj i protudronskoj obrani kao izravne prijetnje (news.inbox.lv). Brža zapovjedna linija pomaže samo ako iza nje postoje snage koje se mogu odmah uporabiti.

Preustroj pokazuje da problem NATO-a na istočnom boku više nije samo pitanje hoće li saveznici obećati obranu Baltika. Presudno je hoće li se zapovjedne ovlasti, spremnost postrojbi i politička dopuštenja nacionalnih vlada spojiti dovoljno brzo da promijene ishod krize.