Njemačka struja pritišće istočne dobavljače

Njemačka energetska tranzicija sve se jasnije pretvara u problem konkurentnosti koji ne ostaje unutar njemačkih granica. Prema istraživanju Njemačke industrijske i trgovinske komore (DIHK), 40 posto poduzeća danas negativno ocjenjuje učinke energetskog zaokreta (FAZ). Trećina ih je zbog računa za energiju smanjila ulaganja u osnovno poslovanje. Još je 20 posto navelo da je proizvodnju već preselilo u inozemstvo ili o tome razmišlja; među industrijskim poduzećima taj udio raste na 40 posto, premda isti podatak obuhvaća i stvarna preseljenja i pričuvne planove.

To još nije dokaz masovnog odlaska tvornica iz Njemačke. Ali pokazuje promjenu koja je već vidljiva u industrijskim lancima: njemački proizvođači opreznije troše, smanjuju narudžbe i odgađaju ulaganja, a prve posljedice osjećaju zemlje čije tvornice rade za njih.

Kako njemački račun za struju prelazi granice

Njemačka industrija stoji na vrhu proizvodnih mreža koje se protežu kroz Poljsku, Češku, Slovačku i Rumunjsku. Kemikalije, metali, automobili i strojevi kroz te lance prolaze kao dijelovi, sklopovi i nedovršeni proizvodi. Kad njemački proizvođač odgodi modernizaciju pogona ili smanji narudžbe jer mu energija nagriza maržu, odluka se brzo prenosi na dobavljače. Na to je upozorila i Europska središnja banka, koja vodi monetarnu politiku eurozone, u ekonomskom biltenu za 2026.: proizvodnja u eurozoni izgubila je konkurentnost u pojedinim segmentima, a troškovi se brzo šire dobavljačkim vezama (ECB).

Račun za struju koji plaća njemačka tvornica nije samo veleprodajna cijena električne energije na burzi. Eurostat industrijsku cijenu dijeli na tri sloja: samu energiju, mrežne naknade za korištenje i širenje elektroenergetske mreže te poreze i davanja. Njemačke industrijske cijene električne energije u lipnju su bile 4,2 posto niže nego godinu prije (Destatis), što znači da je najteži dio cjenovnog šoka iz 2022. i 2023. prošao. No mrežne naknade i troškovi ugljika iz europskog sustava trgovanja emisijama, u kojem zagađivači kupuju dozvole za ispuštanje CO₂, i dalje održavaju ukupni račun dovoljno visokim da utječe na odluke o ulaganjima. Veleprodajna cijena može pasti; struktura troškova oko nje ostaje.

Rumunjska i Slovačka pokazuju izloženost

Rumunjska dobro pokazuje tu ranjivost. Prometna oprema i strojevi čine velik dio njezina izvoza u Njemačku (HotNews). Rumunjska industrijska proizvodnja u razdoblju od siječnja do svibnja 2026. pala je 3,3 posto u odnosu na godinu prije, dok je prerađivačka industrija pala 4,5 posto (ZF). Proizvodnja vozila u prvoj polovici godine smanjena je 12,7 posto, na 247.972 vozila (PSNews), a između siječnja 2025. i travnja 2026. posao je izgubilo više od 18.000 radnika u automobilskoj industriji i proizvodnji dijelova (Jurnalul). Njemački troškovi energije nisu sami izazvali taj pad, ali rumunjska ovisnost o njemačkim narudžbama znači da svako njemačko stezanje brzo postaje rumunjski problem.

U Slovačkoj je odgovor vidljiviji. Industrijske narudžbe u svibnju su pale 3,4 posto, a proizvodnja 2,0 posto (Slovak Statistics). Bratislava energetski intenzivnim poduzećima nadoknađuje dio troškova ugljika i omogućuje jeftiniju državnu hidroenergiju (Denník N). Slovačka tvornica Volkswagena gradi vlastitu solarnu elektranu kako bi račune za struju smanjila za milijune eura (Autoviny). To su ulaganja u smanjenje energetske izloženosti, a ne u širenje kapaciteta. U cijeloj Europi restrukturiranje automobilskog sektora stajalo je više od 70.000 radnih mjesta u Njemačkoj 2024. i još više od 40.000 u 2025. (Eurofound).

Pojedini pogoni u tom preslagivanju mogu dobiti. Prema dostupnim navodima, neke češke tvornice Volkswagena proizvode ispod ciljanog troška grupe od 3.000 eura po vozilu, dok ga njemački pogoni premašuju (EVmagazin). No i jeftiniji češki pogoni ovise o njemačkoj potražnji koja slabi.

Dostupni podaci ne govore o slomu njemačke industrije. Govore o sporijem gubitku povjerenja u ulaganja, pri čemu dio troška preuzimaju srednjoeuropski i istočnoeuropski dobavljači: kroz slabije narudžbe, odgođene modernizacije i otpuštanja u sektorima koje same nisu učinile toliko ranjivima.