Njemačka odobrila vojno zaduženje od 110 mlrd. eura

Kabinet Friedricha Merza prihvatio je nacrt proračuna za 2027. koji predviđa oko 203,6 milijardi eura novoga zaduženja, od čega je 109,7 milijardi eura namijenjeno vojsci (SPIEGEL, RTE). Time bi Njemačka postala najveći pojedinačni dužnik u eurozoni u jednoj godini. Za ostatak Europe još je važnije kako je Berlin do toga došao: promijenio je vlastita fiskalna pravila kako bi otvorio prostor za zaduživanje, dok većina njegovih partnera takav manevarski prostor nema.

Kako se Njemačka zadužuje mimo vlastitih pravila

Ukupna savezna potrošnja doseže 555,4 milijarde eura. Temeljni savezni proračun traži 118,7 milijardi eura novoga zaduženja kako bi se pokrila razlika između poreznih prihoda i planirane potrošnje. Uz njega stoje još dva izvora: oko 54,9 milijardi eura iz infrastrukturnog fonda i 30 milijardi eura iz obrambenog fonda uspostavljenog 2022. godine (DW).

Ti „posebni fondovi” ključni su instrument. Vladi omogućuju da u redovitom proračunu prikaže manji manjak, dok se znatan dio zaduženja odvija kroz paralelne kanale izvan standardne proračunske bilance. Njemačka ustavna kočnica zaduživanja, pravilo koje ograničava koliko se savezna država smije strukturno zadužiti u jednoj godini, izmijenjena je tako da izuzima obrambenu potrošnju iznad jedan posto BDP-a. Tom je jednom pravnom promjenom Merz dobio prostor da do 2029. cilja obrambenu potrošnju od 3,5 posto BDP-a (Bundesregierung).

Trošak se brzo gomila. Prema proračunskim projekcijama na koje se poziva Upday, kamate na savezni dug trebale bi se gotovo udvostručiti, s 41,9 milijardi eura u 2027. na oko 80,7 milijardi eura do 2030. Njemačko vijeće za fiskalnu stabilnost, tijelo koje nadzire zaduživanje savezne države i saveznih zemalja, upozorilo je da takav smjer može dovesti do kršenja europskih pravila o dugu (Handelsblatt).

Zaduživanje za sebe, štednja za zajednički proračun

Berlin istodobno traži da se sljedeći proračun Europske unije smanji za oko 400 milijardi eura, prema procurjelom stajalištu o kojem je izvijestio Marketscreener. Iz tog se zajedničkog proračuna financiraju kohezija, poljoprivreda i klimatski programi, osobito u siromašnijim članicama. Drugim riječima, Berlin je promijenio vlastiti fiskalni ustroj kako bi povećao obrambenu potrošnju, a od europskih partnera traži da prihvate manje novca iz zajedničke blagajne.

Najveća neravnoteža vidljiva je u Francuskoj. Pariz se obvezao na 436 milijardi eura vojne potrošnje do 2030., ali francuski javni dug već iznosi oko 117,5 posto BDP-a, dok bi troškovi kamata dugoročno mogli dosegnuti gotovo 5 posto BDP-a (Le Figaro, Le Monde). Njemačka je fiskalni prostor otvorila izmjenom jedne ustavne odredbe. Francuska nema usporediv prečac i svake godine mora refinancirati dug u znatno užim granicama.

Tržište obveznica pokazuje širi pritisak. Prinos na njemačku desetogodišnju obveznicu 6. srpnja iznosio je oko 2,94 posto, a na talijansku 3,71 posto, što znači raspon od 77 baznih bodova, odnosno razliku u cijeni zaduživanja dviju država (Borsa Corriere, Teleborsa). Taj se raspon suzio, što na prvi pogled izgleda kao dobra vijest za Rim. No razlika se smanjila zato što su njemački troškovi zaduživanja porasli, a ne zato što se Italija zadužuje osjetno jeftinije. BNP Paribas upozorava da strukturno više kamatne stope povećavaju teret duga u svim razvijenim gospodarstvima (BNP Paribas).

Što se tim novcem zapravo kupuje

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte pozvao je Berlin da veća izdvajanja pretvori u borbeno spremne snage i proizvodne kapacitete, a ne samo u proračunske stavke (NATO). To je stvarni test njemačkog zaokreta. Njemačka ima financijsku snagu za europsko ponovno naoružavanje, ali saveznicima mora pokazati da rekordno zaduženje donosi rasporedive brigade, sustave protuzračne obrane i zalihe streljiva, a ne samo skuplje nabavne ugovore i uvezenu opremu. Pitanje koje ovaj proračun ostavlja otvorenim jest mogu li Francuska i manje članice držati isti ritam bez većeg zajedničkog europskog financiranja.