Njemačka gasi F126 nakon €2.3bn

Njemačka je 24. lipnja otkazala program fregata F126, raskinuvši ugovor za šest velikih ratnih brodova nakon što je već potrošila oko 2,3 mlrd. eura (BMVg, Euronews). Ministar obrane Boris Pistorius rekao je da konzorcij pod vodstvom nizozemskog Damen Navala više ne može ispuniti dogovoreni rok ni proračun. Nijedan brod neće biti isporučen.

Zamjenski plan predviđa do osam manjih fregata MEKO A-200 njemačkog proizvođača TKMS-a, projektiranih oko protupodmorničkog ratovanja, odnosno otkrivanja, praćenja i napada na podmornice (Defense News, Bundeswehr). No narudžba ovisi o Bundestagu, njemačkom parlamentu, a paket nabave o kojem bi zastupnici trebali glasati još ne postoji.

Kako je stariji, provjereni projekt zamijenio vodeći program

F126 je trebao pokazati da europske obrambene tvrtke mogu graditi ratne brodove preko nacionalnih granica. Damen, nizozemska tvrtka, dobio je ugovor 2020. kao glavni izvođač i nositelj projekta. Njemačka brodogradilišta trebala su preuzeti gradnju. Taj se model raspao pod teretom kašnjenja, problema sa softverskim sučeljima i teškoća u prijenosu tehničke dokumentacije njemačkim industrijskim partnerima (Opex360).

Berlin je razmatrao kasno spašavanje projekta preko Rheinmetallova brodograđevnog odjela. Ministarstvo je procijenilo da bi taj put ukupne troškove podignuo iznad 18 mlrd. eura (Handelsblatt). Usto bi Njemačka morala odustati od mogućih odštetnih zahtjeva prema Damenu, za koje je i sam Pistorius dao naslutiti da možda nemaju velike izglede (MarineLink). Ministarstvo je zato odlučilo prekinuti projekt.

Problem nije bio samo inženjerski. Bio je to problem nadzora: tko projektira, tko gradi, tko preuzima odgovornost i tko plaća kada se rokovi uruše. F126 se uklapa u širi obrazac europskih obrambenih projekata koji zapinju upravo na tim pitanjima. Kada se partneri ne mogu dogovoriti koliko posla dobivaju tvrtke iz pojedine zemlje ili tko nadzire ključnu tehnologiju, rokovi se raspadaju, a troškovi rastu. Damen time gubi položaj na njemačkom mornaričkom tržištu u poslu koji je bio najveći njemački poslijeratni ugovor za ratne brodove (Deutschlandfunk). Njemačka pak, odabirom starijeg i provjerenog nacionalnog projekta umjesto otvorenog prekograničnog natjecanja, budućim partnerima šalje poruku: kada zajednički ugovori uđu u krizu, Berlin će posao vratiti kući.

Instrumenti EU-a guraju države u suprotnom smjeru. SAFE, novi europski alat za obrambene zajmove pri zajedničkim nabavama, i Europski fond za obranu nude poticaje za zajedničku kupnju. Oni, međutim, ne odlučuju koju će fregatu neka država naručiti, ne zamjenjuju nacionalnu proračunsku ovlast i ne preuzimaju odgovornost kada ugovor propadne (European Commission). Razmak između briselskog poticanja suradnje i nacionalne politike pitanja tko što gradi i dalje je velik.

Brodovi koji zasad postoje samo na papiru

Otkazivanje ima težinu i izvan brodogradilišta. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova opisuje Baltičko more kao strateški pravac za pojačanja i opskrbu, povezujući pomorsku sigurnost s ruskom podmorničkom aktivnošću na krajnjem sjeveru (German Foreign Ministry). Saveznici od Berlina očekuju protupodmorničke sposobnosti, od sonara i helikoptera do patrolnih brodova, kako bi se štitili morski pravci, kabeli i plinovodi. Ta očekivanja sada ovise o brodovima koji još ne postoje.

Poljski analitičari ocjenu uvjetuju ishodom: ako zaokret prema MEKO-u donese ratne brodove brže nego što bi ih isporučila zakočena linija F126, otkazivanje će izgledati bolno, ali razumno. Ako Bundestag bude odugovlačio, ako kapaciteti TKMS-a budu ograničeni ili ako sporovi oko konfiguracije uspore zamjenski program, slučaj će postati još jedan argument za sve rašireniju tvrdnju da Berlin govori o strateškim ambicijama, ali ne daje sigurnost o tome što doista može isporučiti (Rzeczpospolita Radar). Specijalizirani izvještaji navode da bi prva fregata MEKO mogla stići krajem 2029., no taj datum nema parlamentarnu potvrdu (Naval News).

Ministarstvo može otkazati ugovor. Samo Bundestag može financirati ono što slijedi. A NATO može koliko god želi planirati na temelju njemačkih protupodmorničkih sposobnosti; netko još mora isporučiti brodove. Za saveznike će zato presudno biti jednostavno pitanje: je li Njemačka ovime doista kupila vrijeme ili samo otvorila novu rundu kašnjenja.