Njemačka ulazi u francuske nuklearne vježbe

Dvije zemlje koje se nisu uspjele dogovoriti tko će voditi razvoj kokpita za borbeni zrakoplov nove generacije sada pokušavaju uskladiti vojne sustave oko francuskog nuklearnog odvraćanja. Emmanuel Macron i Friedrich Merz objavili su 17. srpnja osnivanje francusko-njemačke Nuklearne upravljačke skupine, povjerljive konzultacije o odvraćanju i njemačko sudjelovanje konvencionalnim snagama u francuskoj nuklearnoj vježbi (Elysée, Al Jazeera). Na prvi pogled, inicijativa zvuči kao iskorak prema europskoj strateškoj autonomiji. U stvarnosti je mnogo uža, a upravo je ta ograničenost najvažniji dio priče.

Što Njemačka zapravo dobiva

Njemačka ne dobiva bojeve glave, ne dobiva nadzor nad nuklearnim oružjem, ne dobiva pravo odlučivanja o uporabi i ne dobiva automatsko francusko nuklearno jamstvo. Francusko odvraćanje ostaje nacionalno. Berlin dobiva pristup nenuklearnim snagama koje štite i podupiru francuske nuklearne operacije: lovačkoj pratnji, protuzračnoj obrani, ranom upozoravanju, radarskim sustavima i integraciji dalekometnih preciznih udara oko privremenih razmještaja zrakoplova Rafale (Telegraph, Boursorama/AFP). I sam Merz priznao je da se točan oblik njemačkog sudjelovanja tek mora razjasniti (Moneycontrol/AFP).

Ta je razlika važna jer Njemačka već sudjeluje u NATO-ovu nuklearnom dijeljenju, američkom aranžmanu u kojem se američko nuklearno oružje nalazi na europskom tlu, a saveznički zrakoplovi uvježbavaju njegovu moguću uporabu, dok konačnu odluku zadržava Washington (Cambridge University Press). Francuski kanal dodaje drugi sloj. Ne zamjenjuje prvi.

Krpanje industrijskog neuspjeha

Tajming nije slučajan. Zajednički program FCAS/SCAF, europski pokušaj razvoja borbenog zrakoplova šeste generacije, zapao je u duboku neizvjesnost nakon što Dassault i Airbus ranije ove godine nisu riješili spor oko vodstva projekta (DW). Kada Pariz i Berlin ne mogu pokazati industrijsko jedinstvo, posežu za strateškom simbolikom. Nuklearna upravljačka skupina popunjava taj prostor: Macronu omogućuje da obnovi svoju ponudu o širem europskom razgovoru o francuskom nuklearnom odvraćanju, ali uz zadržavanje kontrole u Parizu, dok Merzu daje način da pokaže njemačku inicijativu u europskoj obrani bez odmaka od NATO-a.

Elizejska palača ipak je navela i konkretan vojni posao: konvencionalne snage, precizne udare i proturaketnu obranu (Elysée). Time skupina dobiva zadaću koja nadilazi objavu zajedničkog priopćenja. Otvoreno je pitanje hoće li iz toga nastati redovite vježbe i povezano planiranje ili će ostati još jedan diplomatski format.

Istočna Europa ne odbacuje, nego rangira

Zemlje najizloženije Rusiji ne odbacuju francuski kanal. One mu određuju mjesto u hijerarhiji sigurnosnih jamstava.

Poljska je otvorila vlastitu nuklearnu upravljačku skupinu s Francuskom, a ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski opisao je moguću buduću američku ulogu kao „konjicu iza brda”, a ne kao stalno pješaštvo na terenu (Bankier/PAP). Preliminarni razgovori o stalnim francuskim skladištima oružja u Poljskoj uklapaju se u isto čitanje: Varšava francuski dijalog o odvraćanju vidi kao korisno osiguranje, ne kao zamjenu za NATO (Rzeczpospolita).

Litva želi svaki raspoloživi sloj zaštite, ali po jasnom redoslijedu: prvo NATO i američka jamstva, zatim protuzračna i proturaketna obrana, a francuski dijalog samo ako jača lanac od upozorenja preko odluke do raspoređenih snaga (tv3.lt, vz.lt). Obrazac je diljem Europe sličan: nijedna vlada na prvoj crti ne odbija francusko uključivanje, ali ga nijedna ne smatra nadomjestkom za američku moć. Za Baltik i Poljsku vjerodostojnost odvraćanja ovisi o tome tko odobrava djelovanje, koje ga snage provode i koliko brzo stižu. Politička izjava iz Kölna na ta pitanja ne odgovara.

Francusko-njemačka Nuklearna upravljačka skupina politički je kanal uz koji je vezan određeni vojni rad. Popravlja bilateralnu sliku nakon zastoja FCAS-a. Saveznicima na istočnom krilu nudi još jedan sloj konzultacija. Ali ne stvara europsku arhitekturu odvraćanja i izvan Pariza se nitko ne ponaša kao da je stvara. Test vjerodostojnosti sada je na Merzu i Macronu: hoće li vježba postati redovita, hoće li se razjasniti zapovjedni odnosi i hoće li se konvencionalne snage doista raspoređivati. Dotad su Francuska i Njemačka napisale zadužnicu na memorandumu partnerstva koje upravo nije uspjelo proizvesti zajednički borbeni zrakoplov.