Njemačka predlaže €90 milijardi za Kijev

Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul predložio je prošloga tjedna da članice NATO-a zajednički osiguraju 90 mlrd. eura bilateralne obrambene pomoći Ukrajini, koliko iznosi i zajam EU-a odobren u travnju. No tri dana prije njegova prijedloga pet velikih gospodarstava Saveza zaustavilo je znatno skromniji obvezujući prag. Razlika između onoga što Europa tvrdi da Ukrajini treba i onoga što su njezine vlade spremne platiti ostaje ključno otvoreno pitanje europske sigurnosti.

Prijedlog i blokada

Na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a u Helsingborgu 22. i 23. svibnja Wadephul je iznio računicu. Zajam EU-a za potporu Ukrajini vrijedan 90 mlrd. eura, koji je Vijeće odobrilo 23. travnja nakon što je pao mađarski veto (Kyiv Independent), pokriva oko dvije trećine ukrajinskih financijskih potreba za 2026. i 2027. godinu. Sjedište NATO-a procjenjuje da preostaje rupa od oko 40 mlrd. eura (N-TV). Wadephul želi da je saveznici popune bilateralnim obvezama razmjernima BDP-u, pri čemu bi SAD izričito bio izuzet (Stern).

Politički trenutak za takav prijedlog bio je nepovoljan. Glavni tajnik Mark Rutte upravo je predložio paralelni model prema kojem bi svih 32 članice izdvajale 0,25 posto BDP-a za vojnu pomoć Ukrajini, ali su ga blokirali Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Italija, Španjolska i Kanada. Poduprlo ga je samo sedam država (Euromaidanpress, Babel.ua). Rutte je javno priznao: „Mislim da taj prijedlog neće biti iznesen” na srpanjskom summitu u Ankari (EU Perspectives). Podjela prati veličinu državnih blagajni. Države koje već dosežu prag od 0,25 posto, poput Nizozemske, Poljske te baltičkih i nordijskih zemalja, uglavnom su manja gospodarstva NATO-a. Pet država koje blokiraju prijedlog spada među najveće.

Tko dobiva novac

Zajam EU-a za Kijev je beskamatni, a otplata je vezana uz ruske ratne odštete koje Moskva odbacuje. Ako tih odšteta ne bude, trošak preuzimaju porezni obveznici u EU-u (Verkhovna Rada). Komisija je 20. svibnja potpisala memorandum o isplati, čime je otvoren put za prvu tranšu od 3,2 mlrd. eura, očekivanu sredinom lipnja (EEAS). Novac služi i za vojnu pomoć i za civilnu proračunsku potporu, odnosno za održavanje ukrajinske države dok istodobno financira rat.

Klauzula „Made in Europe” traži da najmanje 65 posto obrambenih proizvoda potječe od proizvođača iz EU-a, Europskoga gospodarskog prostora ili Ukrajine (defenceukraine.com, GTAI). Time se štite europski dobavni lanci, ali se narudžbe u praksi usmjeravaju prema najvećim proizvođačima oružja na kontinentu.

Rumunjska pokazuje kako taj obrazac izgleda. Njezin je parlament odobrio 8,33 mlrd. eura ugovora za obranu financiranih novcem EU-a, uključujući borbena vozila pješaštva Lynx, sustave protuzračne obrane i tvornicu streljiva (Marketscreener). Glavnu ugovornu ulogu dobio je njemački Rheinmetall, iako je Bukurešt u početku najavljivao „gotovo 100 posto” lokalne proizvodnje. Poljska iznosi drukčiju sliku: premijer Tusk tvrdi da njemačka industrija dobiva samo 0,37 posto poljskog programa (GTAI). Pravilo od 65 posto zadržava obrambeni novac u Europi, ali korist ne raspoređuje ravnomjerno.

Ista klauzula ograničava koliko novca iz zajma EU-a može završiti u ukrajinskim tvornicama kada njihovi proizvodi ne ispunjavaju pravila o podrijetlu. Ukrajinska obrambena industrija narasla je s 1 mlrd. dolara kapaciteta 2022. na očekivanih 55 mlrd. dolara 2026., ali koristi se samo 43 posto tog kapaciteta (CBS News). Usko grlo nisu pogoni, nego narudžbe.

Nakon 2027. dolazi rub

Ovih 90 mlrd. eura dvogodišnji je most. Prijedlog proračuna Europske komisije za razdoblje 2028. - 2034. predviđa oko 88,9 mlrd. eura za Ukrajinu tijekom sedam godina. Studija naručena za Europski parlament procjenjuje da stvarne potrebe obnove iznose 196,5 mlrd. eura u desetljeću (EU News Italy). Sljedeći višegodišnji proračun traži jednoglasnost u Europskom vijeću, što znači da ga može blokirati svaka pojedina članica. To je isti mehanizam koji je sadašnji zajam odgodio četiri mjeseca dok je Mađarska držala veto.

I sama Njemačka planira smanjivanje potpore. Njezin odobreni proračun za 2027. predviđa 11,6 mlrd. eura za Ukrajinu, a od 2028. iznos pada na 8,5 mlrd. eura godišnje (Euromaidanpress). Wadephul, dakle, traži od saveznika veću obvezu u trenutku kada Berlin u vlastitim projekcijama planira manje. Srpanjski summit NATO-a u Ankari pokazat će mogu li se te brojke pretvoriti u obvezujuće odluke. Dosadašnja aritmetika ne ide u prilog optimizmu: države spremne platiti premale su da same nose teret, a države dovoljno velike da promijene ishod odbijaju se obvezati.