Njemačka struja višestruko skuplja od švedske

One European auction meets the narrow limits of its cables.
Kompozicija slike · tobriefJedinstvena europska dražba povezuje tržišta, ali ne jamči jednake cijene: u Njemačkoj je veleprodajna cijena električne energije za isporuku u ponedjeljak, 9. studenoga, prosječno iznosila 345,64 eura po megavatsatu (MWh), jedinici kojom se trguje električnom energijom (usporedna tablica cijena). U sjevernoj švedskoj cjenovnoj zoni SE2 prosjek je istoga dana bio 6,10 eura (nordijske i baltičke zone).
Riječ je o cijenama za dan unaprijed, određenima na dražbi dan prije isporuke. Obuhvaćaju samo energiju, bez mrežnih naknada i poreza, pa nisu jednake iznosu koji plaćaju kućanstva. Cijene su se tijekom dana snažno mijenjale: u jednom večernjem 15-minutnom intervalu njemačka je cijena iznosila 653,38 eura (njemačko tržišno izvješće).
Kako jedna dražba dovodi do različitih cijena
Europska tržišta povezana su takozvanim spajanjem tržišta. Jedan izračun istodobno određuje cijene na tržištima svih zemalja, a zone s jeftinijom električnom energijom mogu je prodavati skupljima sve dok se prekogranični vodovi ne popune. Kad neki vod dosegne puni kapacitet, cijene s obiju strana počinju se razlikovati.
U svakoj zoni cijenu koju dobivaju svi prodavatelji određuje najskuplja elektrana koju još treba uključiti da bi se zadovoljila potražnja. U velikom dijelu Europe tu ulogu često ima plinska elektrana, pa cijena plina utječe i na cijenu struje. Plin je u ponedjeljak bio skup: referentni nizozemski ugovor stajao je 86,50 eura/MWh (The Guardian).
Njemačkoj nije pomoglo ni vrijeme. Prema prognozi, njemačke vjetroelektrane trebale su proizvoditi oko 1.555 MW, samo 2,3 posto instaliranog kapaciteta (prognoza proizvodnje iz vjetra u Njemačkoj). To je procjena, a ne podatak o tome koje su elektrane doista radile ili koja je od njih odredila cijenu. Struja je ipak stizala iz inozemstva: u 17:45 neto uvoz Njemačke iznosio je 7,103 GW (nadzorna ploča tokova struje u Njemačkoj). Ti podaci pokazuju prekogranični tok električne energije, ali ne i koji su vodovi bili popunjeni do granice kapaciteta.
Gdje prijenosna veza postaje usko grlo
Cijene u zapadnim susjedima Njemačke bile su slične: u Belgiji je struja stajala 335,27 eura, a u Francuskoj 334,12 eura (usporedna tablica cijena, cijene u Belgiji izvedene iz podataka EPEX-a). Španjolska je bila znatno jeftinija; njezin tržišni operator zabilježio je cijenu od 179,67 eura (OMIE).
Jedan strukturni razlog mogli bi biti Pireneji. Španjolski operator prijenosne mreže Red Eléctrica navodi da omjer kapaciteta veza poluotoka s kontinentalnom Europom iznosi 2 posto (Red Eléctrica). Taj omjer uspoređuje kapacitet prekograničnih veza s proizvodnim kapacitetom zemlje, pa niska vrijednost znači malo prostora za trgovinu strujom. Riječ je o trajnom ograničenju, no bez podataka o tokovima struje u ponedjeljak ne može se utvrditi koliko je ono pridonijelo razlici između cijena u Španjolskoj i Francuskoj.
Sličan obrazac vidi se na Baltiku. U Latviji i Litvi prosječna je cijena bila oko 414 eura (nordijske i baltičke zone). Prema izvješću koje se poziva na opskrbljivača Elektrum, kapacitet prijenosa između Estonije i Latvije tijekom tog razdoblja iznosio je oko 900 MW (LRT). To je moguće objašnjenje zašto je struja u Estoniji bila jeftinija nego u njezinim južnim susjedima, ali nije izmjereno koliki je dio razlike time objašnjen.
Tko osjeća skok veleprodajne cijene
Veleprodajna cijena od 600 eura/MWh odgovara iznosu od 0,60 eura/kWh, jedinici koja se navodi na računima kućanstava, i odnosi se samo na energiju (ACER–CEER). Kućanstva u EU-u u prvoj polovini 2026. plaćala su prosječno oko 0,28 eura/kWh, uključujući poreze i mrežne naknade (Eurostat). Te se cijene ne mogu izravno uspoređivati. Preračun samo pokazuje razmjer: u najskupljem ponedjeljkovu 15-minutnom intervalu sama je energija po kilovatsatu stajala više od prosječne ukupne cijene koju su kućanstva plaćala po kilovatsatu.
Vrsta ugovora određuje tko će osjetiti takvu cijenu. Oko 52 posto ugovora za kućanstva u EU-u ima fiksnu cijenu, a 7 posto dinamičnu, koja prati tržišnu cijenu u svakom intervalu (nadzorna ploča ACER-a o maloprodajnom tržištu). Korisnici dinamičnih ugovora plaćali su večernji cjenovni vrhunac, osim ako su punjenje automobila ili grijanje prebacili u jeftinije sate. Kućanstva s fiksnim ugovorima toga su dana bila zaštićena od skoka. Jesu li njihovi opskrbljivači gubili novac, ovisilo je o tome koliko su struje unaprijed kupili ili osigurali ugovorima s unaprijed utvrđenom cijenom. Poduzeća koja su struju kupovala po trenutačnoj tržišnoj cijeni bez takve zaštite bila su izravno izložena večernjem vrhuncu.
Podaci za ponedjeljak upućuju na dva zaključka. Zajednička dražba nije izjednačila cijene diljem Europe jer su se lokalne mogućnosti proizvodnje razlikovale, a veze između zona imaju ograničen kapacitet. Kratkotrajni veleprodajni skok sam po sebi ne dokazuje usporediv rast računa većine kućanstava, jer većina ima ugovore s fiksnom cijenom. Dostupni podaci ne pokazuju koje je konkretno ograničenje u mreži uzrokovalo pojedinu razliku. To se može utvrditi iz zapisa operatora mreže o stvarnim tokovima električne energije i kapacitetu vodova.
Details about this article
- Model:
- claude-opus-5-5
- Generated:
- 11/10/2026, 1:58:00 AM
- Pipeline run:
- eu_pipeline_20261110_005009
- Watermark:
- SynthID (Google's invisible watermark)
- Human review:
- None before publication