Njemačka razmješta 4,800 vojnika u Litvi

Njemački ministar obrane Boris Pistorius ovoga je tjedna u Litvi, gdje prati vježbu Oklopne brigade 45 na prostoru na kojem bi ta postrojba do 2027. trebala biti trajno smještena. Plan predviđa oko 4.800 vojnika i 200 civilnih djelatnika na istočnom krilu NATO-a (Bundeswehr, litavsko Ministarstvo obrane). Posjet je važan zato što se taj projekt može provjeravati u stvarnosti. Riječ je o najjasnijem testu može li najveće europsko gospodarstvo sigurnosna obećanja pretvoriti u stalno raspoređene snage ondje gdje bi rat mogao početi.

Od političkog osigurača do borbene snage

Do 2022. NATO-ova prisutnost na istoku oslanjala se na multinacionalne borbene skupine, manje rotacijske postrojbe raspoređene u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj. Njihova je uloga bila ponajprije politička: osigurati da bi svaki ruski napad odmah uključio više savezničkih država (NATO eFP). Nisu bile zamišljene kao snage koje same mogu zadržati teritorij.

Ruska invazija na Ukrajinu promijenila je tu logiku. Na summitu u Vilniusu 2023. NATO je odobrio nove regionalne obrambene planove, s unaprijed određenim snagama i zapovjednicima koji bi trebali djelovati od prvoga dana sukoba (priopćenje NATO-a iz Vilniusa). Njemačka brigada nalazi se u središtu tog zaokreta. Brigada je formacija od više bojni, s vlastitim topništvom, inženjerijom, logistikom i zapovjednom strukturom. Može voditi borbu samostalno. Trajno smjestiti takvu snagu u inozemstvu znači graditi vojarne, skladišta streljiva, stanove za obitelji, škole i objekte za održavanje, a ne samo izmjenjivati vojnike kroz privremeni kamp.

Litva je objavila plan provedbe s faznim premještanjem u vojni kamp Rūdninkai i na lokacije oko Vilniusa. Brigada ima službeni identitet u Bundeswehru i posebnu litavsku vladinu projektnu stranicu. Planovi postoje. Otvoreno je pitanje može li ih Berlin provesti.

Ograničenja koja Berlin ne može ukloniti najavama

Između plana i stvarnosti stoje dva strukturna problema. Prvi su ljudi. Bundeswehr je i dalje ispod vlastitih ciljeva širenja, a trajna brigada u inozemstvu jače opterećuje kadrovski bazen nego rotacijska prisutnost. Potrebni su specijalisti, civilne zamjene te dovoljno ljudi i opreme da brigada funkcionira, dok Njemačka istodobno mora ispunjavati druge obveze prema NATO-u.

Drugi je novac. Njemačka ustavna kočnica zaduživanja, sadržana u člancima 109 i 115 Temeljnog zakona, ograničava savezno zaduživanje i time pritišće obrambenu potrošnju. Stalna brigada donosi trajne troškove: plaće, spremnost opreme, streljivo, prijevoz i potporu obiteljima. Politička volja najjača je u trenutku najave. Vojna vjerodostojnost ovisi o tome hoće li financiranje preživjeti višegodišnje proračunske rasprave.

Geografija objašnjava zašto to nadilazi njemačku unutarnju politiku. Suwalski koridor, uzak kopneni pojas između Poljske i Litve koji razdvaja rusku eksklavu Kalinjingrad od Bjelarusa, jedina je kopnena veza prema baltičkim državama (CSIS). Kad bi taj prolaz bio presječen, pojačanja do Estonije, Latvije i Litve ne bi mogla stići cestom ili željeznicom. Njemačka brigada već smještena u Litvi smanjuje ovisnost o pojačanjima koja bi u zadnji trenutak morala prolaziti kroz tu usku točku.

Što brigada ne može zamijeniti

Poljska pozdravlja njemačku obvezu, ali odvraćanje na Baltiku i dalje mjeri ponajprije američkom prisutnošću. Sjedinjene Države raspolažu sposobnostima koje nijedan europski saveznik zasad nema u dovoljnom opsegu: integriranom protuzračnom obranom, obavještajnim i nadzornim sustavima, logističkim mrežama te preciznim udarima dugog dometa. Njemačka brigada povećava kopnenu borbenu masu u tom prostoru. Ne zatvara rupe iznad nje.

Tri baltičke države snažno ulažu kako bi nadopunile prednje snage, s približno 12,2 mlrd. eura planiranih nabava naoružanja kroz SAFE, novi instrument EU-a koji državama članicama omogućuje zajedničko zaduživanje za obrambenu nabavu (Defense News). Program EU-a za vojnu mobilnost financira praktična infrastrukturna poboljšanja, od jačanja mostova kako bi mogli izdržati težinu tenkova do usklađivanja širine željezničkih kolosijeka kako bi teška oprema prelazila granice bez zaustavljanja (Europska komisija). Svaki od tih elemenata može zasebno zakazati.

Što ostaje otvoreno

Javno dostupni podaci pokazuju da postoji ozbiljan plan. Ne pokazuju da se taj plan provodi prema rasporedu. NATO-ovi regionalni obrambeni planovi ostaju tajni, pa građani i parlamenti ne vide točne ciljeve spremnosti ni rokove za dolazak pojačanja. Dolazak vojnika, dovršene vojarne, unaprijed smješteno streljivo i vježbe s punim sastavom jedini su stvarni instrumenti provjere. Ovo raspoređivanje politički ne izgleda dramatično, ali je duboko važno kao provjera može li Europa braniti prostor na kojem je najizloženija.