Google pritišće švedsku elektroenergetsku mrežu

Oblak postoji u jeziku, ali na zemlji traži prostor, kabele, rashladne sustave i struju svakoga sata. Googleov interes za Torsbodu zato lokalnu prodaju zemljišta pokraj Timre pretvara u šire pitanje: tko dobiva pristup oskudnoj čistoj električnoj energiji i što Švedska zauzvrat dobiva.

Prema švedskom SVT-u, Google želi kupiti cijelu tvrtku Torsboda Industrial Park, uključujući 214 hektara zemljišta, za nešto više od 911 milijuna švedskih kruna. Zajmovi i preuzete infrastrukturne obveze podigli bi ukupnu vrijednost paketa iznad 2,1 milijarde kruna, što je važno jer ponuda ne izgleda samo kao cijena za zemljište, nego i kao olakšanje za općinske bilance. Google zasad nije potvrdio ni izgradnju ni rokove, izvijestio je TV4.

Opterećenje je ključ priče

Lokalna korist lako se vidi. Projekt bi mogao otvoriti oko 500 radnih mjesta, iako javno dostupna brojka ne govori koliko bi ih bilo stalno, objavio je Sveriges Radio. Timra i Sundsvall mogli bi dio kreditnog i infrastrukturnog rizika prebaciti na jednu od najbogatijih svjetskih kompanija.

Pitanje električne energije mnogo je veće. Tobias Edfast iz švedskog operatora prijenosnog sustava Svenska kraftnät upozorio je da bi podatkovni centar u Torsbodi mogao trebati 1.000 MW, otprilike koliko troši Stockholm, te da bi cijene mogle rasti ako se istodobno ne osigura jednaka nova proizvodnja, prema Sveriges Radiju. To je stvarna pogodba: Google dobiva računalne kapacitete i nordijsku električnu energiju, a Švedska mora odlučiti vrijedi li ta namjena zauzimanja dijela njezine mreže.

Podatkovni centar industrijski je potrošač koji radi bez prekida. Čak i ako Google kupuje energiju iz obnovljivih izvora, mreža mora isporučivati struju i kada padne proizvodnja iz vjetra ili sunca. Međunarodna agencija za energiju navodi umjetnu inteligenciju i podatkovne centre kao brzo rastući izvor potražnje za električnom energijom.

Dostupno priključno mjesto sada je dio oskudice. Europski operatori mreža objavljuju Capacitypediju, kartu koja pokazuje gdje se nova potrošnja uopće može priključiti. To je važno jer projekt može imati zemljište, novac i dozvole, a ipak čekati vodove, trafostanice i raspoloživu snagu.

Lanac je jednostavan. Ako se Google priključi prije nego što stignu nova proizvodnja i ojačanja mreže, drugim korisnicima ostaje manje kapaciteta. Posljedica mogu biti više veleprodajne cijene struje, odgođeni priključci za tvornice ili veće mrežarine, odnosno naknade kojima kućanstva i poduzeća plaćaju održavanje i širenje mreže.

Pogodba ne može ostati lokalna

Google može ojačati vlastiti argument. Može platiti vlastiti priključak, poduprijeti novu niskougljičnu proizvodnju, smanjivati potrošnju kad je sustav napet, iskorištavati otpadnu toplinu i otvoriti kvalificirana lokalna radna mjesta. Takva obećanja vrijede samo ako su konkretna i provediva prije nego što se kapacitet rezervira.

Pravila Europske unije već guraju velike podatkovne centre prema jasnijem izvješćivanju. Delegirana uredba 2024/1364 uspostavlja okvir za izvješćivanje o energetskim i održivim pokazateljima. Europska komisija predložila je i sustav ocjenjivanja kojim bi se uspoređivali potrošnja energije, potrošnja vode i iskorištavanje otpadne topline.

Samo izvješćivanje ipak ne odlučuje tko dobiva struju. Irska pokazuje što se događa kada podatkovni centri postanu preveliki da bi ih se tretiralo kao obične kupce: 2025. trošili su 23 posto mjerene električne energije, prema 5 posto 2015., pokazuju podaci CSO-a koje je prenio RTE. Nizozemska pokazuje političku posljedicu: nakon spora oko velikog podatkovnog centra u Zeewoldeu, vlada je preuzela veću nacionalnu kontrolu nad rastom tog sektora jer su prostor, energija i prostorno planiranje postali državna pitanja, objavila je nizozemska vlada.

Te usporedbe ne znače da Švedska treba odbiti projekt. One pokazuju zašto Timra ne može biti jedina bilanca. Općina može dobiti novac, gradnju i dio radnih mjesta. Google dobiva dugoročnu poziciju u hladnijoj regiji s niskougljičnom električnom energijom. Drugi švedski korisnici, uključujući kućanstva i industriju koja prelazi na električnu energiju, mogli bi platiti cijenu ako se oskudni mrežni kapacitet dodijeli bez odgovarajuće nove ponude.

Pitanje suverenosti treba postaviti precizno. Francuska rasprava o oblaku pokazuje da lokalni poslužitelji sami po sebi ne rješavaju kontrolu ako operator i dalje drži softver, ugovore s korisnicima i cjenovnu moć, što se vidi i u politici SecNumClouda i „oblaka od povjerenja” o kojoj piše LeMagIT. Za Švedsku je neposredno pitanje uže: tko smije koristiti oskudni mrežni kapacitet, pod kojim uvjetima i uz kakav povrat za javni sustav.

Googleov prijedlog za Timru još može biti dobro ulaganje. No ne može se vrednovati kao obična prodaja zemljišta ako je stvarna imovina pristup elektroenergetskom sustavu. Švedska bi dogovor trebala prosuđivati prema obvezujućim jamstvima o novoj proizvodnji električne energije, troškovima mreže i lokalnom povratu prije nego što se kapacitet zaključa.