Googleovih 13 mlrd. eura bez nove struje

Tko će platiti električnu energiju koju će trošiti Googleovi podatkovni centri u Finskoj? Tvrtka je najavila da će tijekom 2027. i 2028. uložiti najmanje 13 mlrd. eura u proširenje računalne infrastrukture na četirima lokacijama (Google, Yle). Istodobno je sklopila 22-godišnji ugovor o otkupu do polovice proizvodnje finske nuklearne elektrane Loviisa (Fortum). Ugovor je obvezujući, ali iz računa i dalje nedostaju dva ključna podatka: koliko će struje Google doista trošiti i postoji li dovoljno novih elektrana koje bi tu potrošnju pokrile.

Što je obvezujuće, a što nije

Tri objave predstavljene 9. rujna nemaju jednaku težinu. Ugovor o kupnji električne energije, odnosno dugoročni sporazum kojim se unaprijed osigurava opskrba, potpisan je s Fortumom i poslovno obvezuje obje strane. Isporuke počinju 2028., do 2030. rastu na polovicu kapaciteta elektrane Loviisa, a trajat će do 2049. Fortum je ugovor morao objaviti ulagačima te procjenjuje da će mu pri punom opsegu povećati prinos na kapital vezan uz poslovanje za približno 1,4 postotna boda (Fortum).

Najavljenih 13 mlrd. eura, međutim, zasad je korporativni plan ulaganja. Nisu objavljeni raspodjela novca po lokacijama ni raspored nabave, dok će znatan dio iznosa biti potrošen na računalnu opremu čiji udio proizveden u Finskoj nije poznat (Aamulehti). Zaseban memorandum o razumijevanju predviđa razmatranje mogućega novog reaktora u Loviisi i dodatnih obnovljivih izvora, ali nijednu tvrtku ne obvezuje na gradnju (Google).

Gotovo sva ugovorena struja već se proizvodila

Gotovo cjelokupna nuklearna energija obuhvaćena ugovorom dolazit će iz postojećih proizvodnih kapaciteta. Finska je 2023. produljila dozvolu za rad elektrane Loviisa do 2050., a Fortum je modernizaciju turbina planirao i prije sklapanja posla s Googleom (Fortum 2023 licence). Novom se partnerstvu pripisuje samo 10 MW dodatne proizvodne snage (Fortum). Google je ugovorio i 629 MW finske kopnene energije vjetra te najavio bateriju snage 94 MW (Google). No megavati vjetroelektrana označavaju najveću snagu u povoljnim uvjetima, a ne količinu energije proizvedenu tijekom godine. Kod baterije podatak u megavatima pokazuje koliko brzo može isporučivati struju, ali bez trajanja pražnjenja nije moguće utvrditi koliko energije zapravo može pohraniti.

Za javnost je važna usporedba između godišnje potrošnje Googleovih podatkovnih centara i godišnje proizvodnje iz stvarno novih izvora. Google nije objavio koliko će električne energije njegovi centri trebati. Fingrid, finski operator prijenosne mreže, spominjao je 2 GW, ali taj se broj odnosi na raspoloživi kapacitet regionalne mreže za sve projekte podatkovnih centara, a ne samo na Googleovu potrošnju (Fingrid).

Kako se pritisak prelijeva na nordijske cijene

Ako finska potražnja bude rasla brže od domaće ponude, trošak se može preliti preko granice. Taj se mehanizam prošlog siječnja vidio na sjeveru Švedske. Nakon što je krajem 2025. pušten u rad prekogranični dalekovod Aurora Line, čime je prijenosni kapacitet povećan za više od 40 posto (Svenska kraftnät), hladno vrijeme bez vjetra poklopilo se s velikim finskim uvozom. Prosječna zimska cijena u sjevernim švedskim cjenovnim područjima dosegnula je 61 €/MWh, nakon 16 do 17 €/MWh prethodne zime (Svenska kraftnät). Velik dio skoka prouzročilo je vrijeme, a istim se dalekovodom u obrnutim uvjetima može prenositi jeftina struja prema Finskoj. Ipak, primjer pokazuje kako sustav djeluje: kada Finska troši više struje nego što proizvodi, cjenovni pritisak osjećaju i njezini nordijski susjedi.

Koliko će Googleova novca ostati u Finskoj?

Studija izrađena po Googleovoj narudžbi procjenjuje da će ulaganje tijekom 2027. i 2028. finskom BDP-u prosječno pridonositi 3,6 mlrd. eura godišnje te „podržati” više od 37.000 radnih mjesta (Google). Te brojke ne pokazuju koliko vrijednosti doista ostaje u zemlji. Uvezeni poslužitelji računaju se kao ulaganje u Finskoj, iako novac odmah odlazi stranim proizvođačima, dok u domaćem gospodarstvu ostaju plaće, građevinske marže i lokalno nabavljene usluge. Studija te kategorije ne razdvaja niti objašnjava označava li izraz „podržana radna mjesta” broj zaposlenih u jednoj godini, zbroj radnih godina ili neto povećanje nakon što se uračunaju radnici preusmjereni s drugih projekata.

Irska pokazuje koliki teret podatkovni centri mogu stvoriti za elektroenergetski sustav: 2025. potrošili su 23 posto ukupne evidentirane električne energije u zemlji (CSO). Irski regulator zato od novih centara zahtijeva elektrane koje se mogu uključiti prema potrebi i čija snaga odgovara njihovoj vršnoj potražnji, kao i pokrivanje 80 posto potrošnje iz novih, nesubvencioniranih obnovljivih izvora (CRU). Nacrt španjolskih pravila traži da se potrošnja svakog sata uskladi s proizvodnjom novih obnovljivih elektrana (MITECO). Finska nije uvela usporedive uvjete.

Ugovor Fortumu donosi dugoročnu sigurnost prihoda za elektranu koja proizvodi znatan dio finske struje, dok Google dobiva čvrstu osnovu za tvrdnju da se koristi čistom energijom. Finska zasad nije pokazala da će novu potrošnju podatkovnih centara pratiti jednaka količina nove proizvodnje niti da će troškove potrebnog razvoja mreže snositi Google, a ne svi njezini korisnici.