Grčka plaća odvjetnike za odlazak migranata

Može li odvjetnik koji tražitelju azila objašnjava njegova prava dobiti dodatni novac ako se ta osoba tih prava odrekne? Grčka vlada novom je odlukom upravo tako postavila sustav. Odvjetnicima se isplaćuje dodatnih 250 eura kada tražitelj azila kojem su pružili pravne informacije dovrši postupak dobrovoljnog odlaska iz zemlje, što grčke odvjetničke komore opisuju kao pretvaranje pravnog savjetovanja u poticaj za deportaciju (Government Gazette PDF, In.gr). Nijedna institucija Europske unije zasad nije ocijenila je li takav model u skladu s pravom azila.

Kako funkcionira dodatak

Zajednička ministarska odluka 120961/2026 iz sustava početnog pravnog informiranja tražitelja azila izbacuje nevladine organizacije i zamjenjuje ih privatnim odvjetnicima. Odvjetnici se upisuju u registar koji se vodi preko Odvjetničke komore Atene, a za svaku informativnu sesiju dobivaju 160 eura plus PDV (ProtoThema English).

Sporni dio odnosi se na podnositelje zahtjeva u graničnim postupcima, ubrzanoj proceduri koju Grčka primjenjuje na vanjskim granicama Europske unije. Kada službenici procijene da neka osoba nema „snažan izbjeglički profil”, pri čemu odluka ne definira tko točno donosi takvu procjenu ni prema kojim kriterijima, odvjetniku se isplaćuje dodatnih 250 eura plus PDV ako ta osoba napusti Grčku u roku od dva mjeseca (Ethnos). Isplatu ne pokreće sama namjera odlaska, nego dovršeni odlazak.

Argument vlade na prvi pogled nije sporan: pravne informacije trebali bi davati kvalificirani odvjetnici, a dobrovoljni povratak postoji kao zakonit put u europskom pravu (Return Directive 2008/115/EC). Obje tvrdnje stoje. Problem je u poticaju. Koordinacijski odbor grčkih odvjetničkih komora objavio je da odvjetnici neće sudjelovati ako se odredbe o dodatku ne ukinu. Jedan je grčki izvještaj takav model opisao kao poziv odvjetnicima da sudjeluju u logici „lova na glave” (In.gr). Razlog protivljenja profesionalnog tijela jednostavan je: odvjetnik koji zarađuje više kada njegov klijent odustane od postupka ima novčani interes suprotan interesu klijenta.

Te sesije nisu puno pravno zastupanje. Prema grčkim medijskim izvještajima, pravno informiranje može se provoditi na daljinu i u skupinama od petnaest ili više osoba, a obuhvaća postupovna prava, obveze i mogućnosti povratka (Newsbeast). Za osobe iz zemalja čija je stopa priznavanja azila niža od 20 posto, sadržaj uključuje i informacije o kaznenim sankcijama za nezakonit ulazak ili boravak.

EU može prava upisati u zakon. Grčka odlučuje kako ona izgledaju za stolom.

Europsko pravo azila štiti pravo na informaciju, pravo na savjetovanje s pravnim savjetnikom i pravo na žalbu protiv negativne odluke (Directive 2013/32/EU). Nova Uredba o postupcima azila, Uredba 2024/1348, središnji dio nedavno usvojenog Pakta o migracijama i azilu, širi primjenu graničnih postupaka, ali zadržava ta jamstva (Regulation (EU) 2024/1348). Europsko pravo ne zabranjuje da se tražiteljima azila kaže kako povratak postoji. Napetost nastaje zato što odvjetnik dodatno zarađuje tek nakon što osoba ode.

To nije samo grčko pitanje. Pakt je sredinom 2026. ušao u fazu provedbe, uz obećanje da će brži postupci biti uravnoteženi pojedinačnim zaštitnim jamstvima (European Commission Home Affairs). Grčka je jedna od ključnih država na vanjskoj granici Unije i među prvima će u praksi testirati nova ubrzana pravila. Ovakva nacionalna provedbena odluka pokazuje gdje će se odlučiti funkcioniraju li zaštitne odredbe Pakta stvarno ili samo formalno. Prema dostupnim dokazima, dodatak stvara ozbiljan sukob s europskim jamstvima, iako zasad nije utvrđeno da ih krši.

Europska komisija, Agencija Europske unije za azil, koja nadzire azilne sustave država članica, i sudovi još se nisu očitovali (EUAA Asylum Report 2026). Sustav bi se mogao osporiti na nekoliko mjesta: pred grčkim upravnim sudovima u pojedinačnoj žalbi, kroz postupak zbog povrede prava Unije koji bi pokrenula Komisija ili kroz nadzor Agencije za azil, koja bi sukob interesa mogla označiti u idućem izvješću. Ništa od toga zasad se nije dogodilo.

Italija pokazuje drukčiju inačicu istog rizika. Eurozastupnici i nevladine organizacije optužili su talijansko-albanske centre za obradu migranata za netransparentnost i ograničen pristup odvjetnicima (Euronews Italy). Zdravstvene i civilne organizacije upozoravaju da se provjere provode u prostorima pod policijskim nadzorom i u vrlo kratkim rokovima (Questione Giustizia). Italija nema dodatak vezan uz ishod postupka. Učinak, međutim, može biti sličan: prava ostaju na papiru, ali je postupak postavljen tako tijesno da ih je teže koristiti.

Što još ne znamo

Podataka o provedbi još nema. Ne zna se koliko je sesija individualno, a koliko skupno, koliko tražitelja azila dobiva tumačenje ni koliko se često isplaćuje dodatnih 250 eura. Bez tih brojki ne može se znati mijenja li dodatak ponašanje odvjetnika i tražitelja azila ili je njegov učinak ograničen. U raspravi su najmanje vidljivi upravo oni koje odluka najviše pogađa. Ključno pitanje glasi: je li osoba koja je prihvatila „dobrovoljni odlazak” razumjela da time može okončati svoj zahtjev za zaštitu? Arhitektura grčke odluke na to ne daje odgovor.