Grčka mijenja računicu ciparskog kabela

Grčki energetski regulator otvorio je savjetovanje o tome koliko prihoda projekt Great Sea Interconnector smije naplatiti kroz račune za električnu energiju. Na papiru je riječ o promjeni metodologije. U stvarnosti, Grčka pokušava učiniti planirani podmorski kabel između Cipra i Grčke prihvatljivijim bankama koje bi ga trebale kreditirati. Cijena toga može završiti kod potrošača: formula koja bolje štiti vjerovnike obično znači veće dopuštene prihode operatora, osobito ako projekt kasni ili ako se naknadno priznaju osporeni troškovi.

Što mijenja zaduženost i zašto je važna za račune

Savjetovanje koje je 21. kolovoza otvorio RAAEY, grčki regulator za energiju i vodu, odnosi se na formulu prihoda za grčki dio kabela (iEnergeia). Rok za očitovanja istječe 11. rujna. Sam kabel zamišljen je kao 1.208 kilometara duga i 1.000 MW snažna podmorska elektroenergetska veza koja bi Cipar izvukla iz statusa posljednje električno izolirane članice Europske unije (Europska komisija).

Ključna je varijabla zaduženost projekta, odnosno pretpostavljeni udio duga u njegovu financiranju. Regulatori takav omjer koriste kako bi izračunali prosječni trošak kapitala, poznat kao WACC, koji određuje gornju granicu godišnjeg prihoda što ga operator smije prikupiti kroz mrežne naknade na računima za struju.

ADMIE, grčki operator prijenosne mreže, traži da se zaduženost tijekom gradnje postavi na 50 do 60 posto, a u godinama nakon toga, dok se vrijednost imovine postupno otpisuje, na 40 do 50 posto. Prema dostupnim informacijama, postojeća formula polazila je od 60 do 80 posto, što je znatno iznad raspona od 45 do 60 posto koji se primjenjuje na redovno mrežno poslovanje ADMIE-ja (Sigmalive). Niži pretpostavljeni dug znači viši pretpostavljeni udio vlasničkog kapitala. A vlasnički kapital skuplji je od duga jer ulagači preuzimaju veći rizik. Zato veći udio vlasničkog kapitala podiže dopušteni povrat, a time i iznos koji se svake godine može naplatiti od korisnika mreže.

Upravo taj godišnji prihod banke gledaju prije nego što potpišu ugovore o kreditiranju. Za ADMIE i njegova novog većinskog dioničara Meridiam, koji je u kolovozu preuzeo 66 posto udjela, formula prihvatljivija vjerovnicima približava financijsko zatvaranje projekta (Politis, iEnergeia). Za grčke i ciparske potrošače to znači da se ostatak računa, nakon europske potpore od otprilike 657 milijuna eura, vraća kroz mrežne naknade (CINEA).

Cipar osporava račun

Grčka može dotjerivati vlastitu formulu, ali ekonomska održivost kabela ovisi o dogovoru obiju strana. Prema postojećoj podjeli troškova, Cipar snosi 63 posto preostalih troškova na dionici Grčka-Cipar, iako ima mnogo manju bazu potrošača (Cyprus Mail).

Razlika između onoga što ADMIE potražuje i onoga što Cipar priznaje velika je. Ciparski regulator CERA, prema dostupnim informacijama, priznao je samo oko 82 milijuna eura od približno 251 milijun eura koliko ADMIE tvrdi da je dosad potrošio, odnosno oko 32 posto (Proto Thema). Ciparska vlada zadržala je prvu od pet obećanih godišnjih preduplata od 25 milijuna eura, uz obrazloženje da će platiti tek kada bude izdana NAVTEX obavijest, pomorska najava koja omogućuje istraživanja morskog dna, i kada fizički radovi budu nastavljeni (Philenews). Takva obavijest nije javno potvrđena (Cyprus Mail).

Tko dobiva, a tko preuzima rizik

Ako kabel bude izgrađen u roku, najveći dobitnik bit će Cipar. Spajanje na veću elektroenergetsku mrežu donijelo bi sigurniju opskrbu i pristup jeftinijoj električnoj energiji. ADMIE i Meridiam dobili bi dugoročnu reguliranu imovinu s predvidljivim prihodima. Grčka bi ojačala ulogu strateškog elektroenergetskog mosta u istočnom Sredozemlju.

Ako se kašnjenja gomilaju, a priznati troškovi rastu, krajnji osigurač postaju potrošači. Bivši predsjednik CERA-e Andreas Poullikkas upozorio je da se potpore i tržišni prihodi moraju odbiti prije bilo kakvog razgovora o povećanju računa (Cyprus Mail). Računovodstveno je to točno. No Europski revizorski sud upozorio je da prekogranični elektroenergetski projekti često kasne, a kašnjenja odgađaju prihode, povećavaju troškove financiranja i ponovno otvaraju pitanje tko na kraju plaća račun (Europski revizorski sud).

Grčka može poboljšati model koji se pokazuje bankama. Ne može, međutim, financijskom formulom ukloniti ciparsko odbijanje da prizna troškovnu osnovicu. Dok se oba regulatora ne dogovore što je doista potrošeno i koliko se smije naplatiti, kabel je uvjerljiviji u proračunskim tablicama nego u stvarnom novčanom toku.