Grčki izvoz plina utrostručen

Grčka se u prvoj polovici 2026. učvrstila kao južni ulaz za plin prema jugoistočnoj Europi, ali još nije dokazala da može trajno promijeniti odnose snaga na regionalnom tržištu. Izvoz grčkog plina utrostručio se na 8,72 TWh, u odnosu na 2,86 TWh godinu ranije, prema podacima DESFA-e, grčkog operatora plinskoga transportnog sustava (Reporter/DESFA). U svibnju je Grčka u susjedne elektroenergetske mreže neto izvezla i 874,2 GWh električne energije, od čega su dvije trećine otišle prema Bugarskoj (Serbia Energy). Količine su stvarne. Otvoreno je pitanje hoće li ih tvrtke potvrditi dugoročnim zakupom pristupa tim pravcima.

Kako se plin kreće

Dva terminala dovode UPP, odnosno ukapljeni prirodni plin rashlađen za prijevoz tankerima, u grčki sustav. Revithoussa, terminal kod Atene, i dalje nosi glavninu posla: u prvoj polovici 2026. obradio je 18,61 TWh, čime je pokrio 43 posto grčkog uvoza plina. Alexandroupolis, novija plutajuća jedinica na sjeveroistoku zemlje, raste s niže početne razine: obradio je 3,46 TWh, više nego trostruko u odnosu na isto razdoblje lani (Reporter/DESFA).

Nakon uplinjavanja, plin ulazi u mrežu DESFA-e i može prijeći u Bugarsku preko Sidirokastra, glavne granične mjerne točke. Odatle ga operatori mogu gurati sjevernije, kroz Rumunjsku prema Moldovi i Ukrajini, pravcem koji se naziva Vertikalni koridor.

Izvoz električne energije slabiji je dokaz trajne promjene. Grčka je u svibnju izvozila jeftinu struju jer su obnovljivi izvori, s udjelom od 57 posto u proizvodnji, i hidroelektrane, s 8 posto, spustili cijenu na tržištu dan unaprijed, veleprodajnu cijenu za isporuku sljedećega dana, ispod razina u susjednim zemljama (Serbia Energy). Ljetni toplinski val povećava potrošnju zbog klimatizacije, plinske elektrane tada često određuju graničnu cijenu, a smjer trgovanja može se promijeniti u nekoliko tjedana. Plinski ugovori za kapacitete teže se mijenjaju. Ondje je pravi strukturni test.

Tko zakupljuje kapacitete, a tko ne

Najjači tržišni signal dolazi iz Sidirokastra. Na dugoročnim dražbama zakupljeno je 46 posto raspoloživog izvoznog kapaciteta za plinske godine od 2026./27. do 2029./30. Metlen je rezervirao 20 GWh dnevno, a Atlantic SEE LNG Trade 13 GWh dnevno (News247). Zakup se plaća, pa je to uvjerljiviji signal od političkog priopćenja.

Obveza ipak nije ravnomjerna. Na istim dražbama nije bilo interesa za Rutu 3 preko Nee Mesimvrije, ulazne točke povezane s Transjadranskim plinovodom, TAP-om (Protothema English). Nije svaki koridor ucrtan na karti ujedno i komercijalno živ.

Sjevernije, moldovski državni trgovac Energocom rezervirao je kapacitete za zimu 2026./27. na graničnoj točki Ungheni, pri čemu je zauzeto oko 41 posto rumunjskog izlaznog kapaciteta i 39 posto moldovskog ulaznog kapaciteta (Moldova1). Rumunjski operatori s Bruxellesom pregovaraju o prilagodbama tarifa za taj koridor (Știripesurse).

Mađarska ostaje praznina u lancu. Javni mađarski izvori grčku rutu tretiraju kao tehničku mogućnost, a ne kao uspostavljen opskrbni kanal. Rasprava je ondje i dalje usidrena u MOL-ov uvoz ruske nafte preko naftovoda Družba i u jadransku alternativu (Telex/G7, HVG).

Tko dobiva, tko plaća

Grčki terminalski operatori, trgovci i proizvođači električne energije dobivaju veći promet i prihod od izvoza. DESFA naplaćuje transportne naknade za svaki kubični metar koji prođe kroz njegovu mrežu. Susjedne vlade dobivaju pregovaračku polugu prema postojećim dobavljačima. Hrvatska, koja širi kapacitet LNG terminala na Krku na 6,1 milijardu prostornih metara godišnje, sudjeluje u istom valu diversifikacije, a ne nužno gubi zbog grčkog pravca (Poslovni).

Kupci nose stvarnu neizvjesnost. Više pravaca povećava sigurnost opskrbe, ali plin koji ide s juga prema sjeveru skuplja troškove na svakoj granici: naknade za uplinjavanje, transportne tarife, tranzitne troškove i naknade koje mreže plaćaju za uravnoteženje ponude i potražnje. Ako je grčki pravac sigurniji, ali nakon svih tih stavki skuplji, kućanstva i tvornice u Bugarskoj, Rumunjskoj ili Moldovi plaćaju premiju za diversifikaciju.

Vrijedi li ta premija, ovisi o konkurenciji. Ruski plin pritom ne nestaje s tržišta. Uvoz ruskog plina plinovodima u EU porastao je 7 posto na godišnjoj razini u prvih pet mjeseci 2026., dok je ruski UPP porastao 11 posto, prema podacima ACER-a, Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (Euro2day, ACER).

Grčka je dokazala da je ruta korisna. Još nije dokazala da sama ruta daje dobavljačku moć. Razlika se vidi tek u trajnim tokovima po cijenama koje, nakon svih graničnih naknada, pobjeđuju alternative. Taj je test tek počeo.