Njemački vjetar čeka mrežu

10,8 gigavata pučinskih vjetroelektrana danas radi u njemačkom dijelu Sjevernog i Baltičkog mora, raspoređeno na 1.764 turbine. To je dovoljno za godišnju opskrbu približno 8,7 milijuna kućanstava (Zeit, Focus). No za buduće projekte osigurano je financiranje za samo oko 2,6 GW, dražba provedena 2025. nije privukla nijednog ponuditelja, a do 16 GW projekata vrijednih oko 50 mlrd. eura moglo bi ostati blokirano zbog kašnjenja elektroenergetske mreže (FAZ, BalticWind). Tehnologija nije problem. Problem je računica za izgradnju sljedećeg vala.

Njemački zakon o pučinskoj energiji vjetra predviđa 30 GW do 2030. i 70 GW do 2045. (WindSeeG). S današnjih 10,8 GW Njemačka je stigla otprilike do trećine cilja za kraj desetljeća. Industrija sada očekuje da će prag od 30 GW biti dosegnut tek oko 2032. godine. Četiri su razloga za taj zastoj.

Zašto se sljedeći val ne gradi

Novac je poskupio. Pučinska vjetroelektrana gotovo sve troškove ima na početku, a prihode ostvaruje tijekom 20 do 30 godina rada. Kada je Europska središnja banka, koja određuje kamatne stope za eurozonu, podignula depozitnu stopu iz negativnog područja na vrhunac od 4 posto u 2023., trošak zaduživanja naglo je porastao (ECB). Kamatne su stope u međuvremenu smanjene, ali i dalje su daleko iznad razina iz razdoblja jeftinog novca u kojem je financirana većina postojećih parkova.

Oprema je znatno skuplja. EnBW, jedan od velikih njemačkih energetskih koncerna, navodi da su troškovi turbina, čeličnih temelja, kabela i specijaliziranih brodova u pet godina porasli 30 do 40 posto (FAZ). Europski revizorski sud odvojeno je upozorio na rizike vezane uz sirovine u lancima opskrbe za zelenu tranziciju (ECA).

Dražbe su prejako pritisnule ulagače. U novijim njemačkim krugovima tvrtke su morale plaćati državi za pravo gradnje, kroz takozvane negativne ponude. Taj je model izgledao privlačno dok su troškovi bili niski. Nakon njihova rasta, dražba 2025. ostala je bez ponuditelja.

Mreža ne prati izgradnju. Dvadeset i dvije dovršene turbine, ukupne snage 323 MW, stoje neiskorištene jer podmorski kabeli koji ih trebaju povezati s obalom nisu spremni (Zeit). TotalEnergies je, prema dostupnim informacijama, preispitivao koncesije osvojene od 2023. upravo zbog kašnjenja mreže (The Equilibrium). Usko grlo prelazi i njemačke granice: Nizozemska ovisi o TenneT-u, istom operatoru koji upravlja velikim dijelom njemačkog pučinskog prijenosa, a nizozemske procjene govore da isporuka novih visokonaponskih vodova traje 8 do 12 godina (consultancy.nl, Energy Global).

Cjenovni paradoks pučinskog vjetra

Niske veleprodajne cijene dodatno šire financijski jaz. Kada proizvodnja iz vjetra i sunca doseže vrhunac, cijene električne energije u Njemačkoj redovito padaju ispod nule jer mreža ne može preuzeti sav višak (Energy Charts). Vjetroelektrana tada najmanje zarađuje upravo kada najviše proizvodi.

U tome je glavna napetost ove tehnologije. Pučinski vjetar, kada radi, snižava cijenu električne energije i time koristi potrošačima. No investitorima su potrebni predvidljivi prihodi kako bi mogli posuditi milijarde eura za gradnju. Jeftina struja dolazi do kućanstava tek ako netko prije toga plati mrežu i prihodovno jamstvo koje omogućuje ulaganje.

Francuska nudi jedan mogući odgovor. Europska komisija odobrila je francuski program potpore za pučinske vjetroelektrane vrijedan do 63 mlrd. eura, temeljen na dvostranim ugovorima za razliku tijekom 25 godina (BalticWind). Ako tržišna cijena padne ispod dogovorene donje granice, država nadoknađuje razliku proizvođaču; ako poraste iznad gornje granice, proizvođač vraća novac. Time se smanjuju oscilacije prihoda i pojeftinjuje zaduživanje. Njemačko udruženje za pučinsku energiju vjetra BWO lobira za isti model.

Njemačka već svake godine troši nekoliko milijardi eura na redispečiranje, odnosno plaćanje elektranama da prilagode proizvodnju zato što mreža ne može prenijeti struju ondje gdje je potrebna. Bundestag je nedavno odobrio plan širenja mreže vrijedan oko 44,65 mlrd. eura, kojim bi se vjetroenergija sa sjevera prenosila prema jugu zemlje (Bundestag). Ti se troškovi kroz mrežne naknade prelijevaju na račune za električnu energiju.

Najizravniji rizik sada nose ulagači, jer drže dodijeljene lokacije koje ne mogu profitabilno izgraditi. Širi trošak pada na kućanstva, koja kroz račune financiraju širenje mreže, i na porezne obveznike, koji će ponovno platiti ako blokirane lokacije bude trebalo vraćati na dražbu. Dosegnutih 10 GW pokazuje da tehnologija funkcionira. Njemački model dražbi bez subvencija, osmišljen u razdoblju gotovo besplatnog zaduživanja, više ne proizvodi ponuditelje. Za sljedećih 20 GW kabeli moraju biti spremni prije dražbi, a minimalne cijene zajamčene prije početka gradnje.