Guterres u Nikoziji pokreće pregovore

U Nikoziji, posljednjem podijeljenom glavnom gradu Europe, tampon-zona Ujedinjenih naroda prolazi kroz gradske ulice. S jedne strane Republika Cipar djeluje kao država članica Europske unije. S druge strane turskociparska uprava, koju priznaje samo Ankara, kontrolira teritorij na kojem je turska vojska prisutna od 1974. Pedeset dvije godine poslije crta na terenu i dalje postoji. Politička crta još je tvrđa.

Glavni tajnik UN-a António Guterres boravit će na otoku od 27. do 29. srpnja kako bi „unaprijedio mirovne napore”, što je prvi takav posjet aktualnog glavnog tajnika nakon više godina (UN, Reuters/Internazionale). Nekoliko dana prije toga Europska komisija dala je procesu jasnije europsko uporište imenovanjem izvršnog potpredsjednika Raffaelea Fitta svojim posebnim predstavnikom za Cipar (Decode39, Eunews). Njegova je zadaća koordinirati uključivanje Europske unije u pregovore koje vodi UN, čime Bruxelles dobiva imenovanog predstavnika za stolom, a ne samo ulogu promatrača. New York i Bruxelles žele proces vratiti u politički hod. Teže je pitanje kamo bi taj hod uopće trebao voditi, jer se dvije strane više ne slažu ni oko krajnjeg cilja.

Dva odredišta, jedan otok

Okvir UN-a za rješenje predviđa bizonalnu, bikomunalnu federaciju: jednu državu, jedan suverenitet i političku jednakost ciparskih Grka i ciparskih Turaka. Politička jednakost u tom kontekstu znači da bi obje zajednice dijelile vlast neovisno o brojčanoj snazi, uz mogućnost da svaka blokira odluke koje smatra prijetnjom svojim ključnim interesima. Takvu je osnovu potvrdila Rezolucija Vijeća sigurnosti 1251 (S/RES/1251(1999)). Grčka i Republika Cipar inzistiraju da svaki novi pregovori moraju krenuti upravo od toga (Euronews Greece).

Turska i turskociparsko vodstvo odbijaju takvo polazište. Stajalište Ankare iz srpnja 2026. traži da se prije bilo kakvog procesa prizna „suverena jednakost i jednak međunarodni status”, uz optužbu da je Europska unija pristrana otkako je Cipar 2004. ušao u članstvo (Turkish MFA). U praksi, takav rječnik vodi prema dvjema odvojenim državama, a ne prema jednoj federaciji.

Zato ovo nije spor oko formulacija. Riječ je o sukobu oko konačnog modela. Posljednji ozbiljan pokušaj premošćivanja razlika propao je 2017. u Crans-Montani u Švicarskoj, kada pregovarači nisu uspjeli zatvoriti pitanja upravljanja, teritorija, imovine i turskih sigurnosnih jamstava (S/2017/814). U javno dostupnim dokumentima prije Guterresova posjeta nema naznake da je taj zastoj uklonjen.

Zašto Europska unija ne može ostati izvan procesa

Europska unija cijeli otok smatra teritorijem Unije. No prema Protokolu br. 10 uz ugovor o pristupanju, pravo EU-a suspendirano je na sjeveru jer Republika Cipar ondje nema stvarnu kontrolu (Protocol No 10). Posebna Uredba o zelenoj crti uređuje prijelaze i ograničenu trgovinu preko podjele (Regulation 866/2004). Svako rješenje moralo bi se pretočiti u pravo Unije, graničnu praksu i sustav prava građana. Zato Europska unija nije samo svjedok mogućeg dogovora, nego dio njegove provedbene arhitekture.

Države članice pritom Cipar ne gledaju jednako. Javno, nijedna veća europska prijestolnica ne veže cjelokupan odnos s Turskom uz ciparsko pitanje. Ankara je prevažna za migracije, koheziju NATO-a i regionalnu sigurnost da bi se taj odnos sveo samo na Cipar. Takva suzdržanost Turskoj ostavlja prostor da produbljuje integraciju sa sjeverom dok se diplomacija nastavlja paralelno. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas naznačila je granice tog strpljenja kada je upozorila Tursku da mora poštovati suverena prava Cipra u vezi s predloženim plinovodom prema sjeveru (Cyprus Mail, To Vima). Ali upozorenje nije posljedica, a Ankara tu razliku dobro razumije.

Što bi se moglo smatrati pomakom

Turskociparski vođa Tufan Erhurman pozdravio je posjet kao priliku da se strane bolje razumiju (Politis). Guterresovo posljednje izvješćivanje, međutim, pokazuje da ranije dogovorene mjere izgradnje povjerenja još nisu provedene (Cyprus Mail).

Najjači ishod bio bi raspored nove konferencije u formatu pet plus jedan: dvije ciparske strane, Grčka, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo i UN, uz jasno određen dnevni red. Manji, ali stvaran rezultat bili bi konkretni koraci: novi prijelazi, praktična poboljšanja trgovine ili dogovorene mjere povjerenja koje se doista provedu. Sama topla priopćenja samo bi potvrdila ono što dosadašnji zapis već pokazuje: međunarodni sustav postao je bolji u upravljanju ciparskom podjelom nego u njezinu rješavanju. Ako posjet ne donese raspored, dnevni red ni provedive obveze, pokazat će da UN još može držati ciparski predmet otvorenim, ali ga zasad ne može pomaknuti.