Guterres 27. srpnja stiže na Cipar

Kad je Ban Ki-moon u veljači 2010. posjetio Cipar, vođe ciparskih Grka i ciparskih Turaka još su sjedili za pregovaračkim stolom. Šesnaest godina poslije, mirovne snage UN-a i dalje nadziru tampon-zonu koja održava prekid vatre, ali nemaju mandat pregovarati o miru, dok se temeljni spor nije pomaknuo. António Guterres stiže 27. srpnja na tri dana sastanaka s vođama obiju zajednica (Sigmalive, Europa Press). Diplomatski okvir opsežniji je nego što je bio godinama. Zapreke su, međutim, ostale iste.

Dvije izaslanice, jedan zamrznuti sukob

Guterres djeluje kroz UN-ove „dobre usluge”, posrednički kanal koji glavnom tajniku omogućuje da strane dovede za isti stol, ali mu ne daje ovlast da nametne rješenje (UN good offices mission). Njegova osobna izaslanica María Ángela Holguín od 2025. obilazi obje strane. Na sastanku u ožujku za istim su stolom bili vođe dviju zajednica i tri države jamci: Grčka, Turska i Ujedinjena Kraljevina, koje formalnu sigurnosnu ulogu imaju na temelju Ugovora o jamstvu iz 1960. Guterres je tada rekao da su se strane dogovorile nastaviti razgovore i ponovno se sastati (UN SG statement). To je skroman pomak, ali ipak više od same diplomatske atmosfere.

Bruxelles je 13. srpnja dodao vlastiti sloj. Europska komisija imenovala je Raffaelea Fitta, jednoga od svojih najviših dužnosnika, posebnim predstavnikom za Cipar (European Commission). Njegova je zadaća pripremiti način na koji bi se pravo EU-a primjenjivalo nakon eventualnog ujedinjenja te usmjeravati potporu zajednici ciparskih Turaka. Predsjednik Nikos Christodoulides pozdravio je imenovanje kao političko podizanje razine angažmana (Cyprus Mail). No Fitto je ondje kako bi pripremio pravni teren za dogovor, a ne kako bi ga ispregovarao.

Ankarin zid

Rješenje koje podupire UN predviđa bizonalnu, bikomunalnu federaciju: dvije zemljopisno odvojene zone, ciparskogrčku i ciparskotursku, koje dijele vlast unutar jedne suverene države (UNSC Resolution 1251). Turska i vodstvo ciparskih Turaka takav model odbijaju. Ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je Holguín da Ankara podupire rješenje s dvije države, utemeljeno na suverenoj jednakosti (Yeni Şafak). Tursko ministarstvo vanjskih poslova Fittoovo je imenovanje odbacilo kao unutarnje pitanje EU-a, tvrdeći da je Unija izgubila neutralnost kada je 2004. primila Cipar u članstvo (Turkish MFA).

To je isti jaz na kojem su propali posljednji ozbiljni pregovori. Konferencija u Crans-Montani 2017. završila je bez dogovora jer se strane nisu mogle usuglasiti o sigurnosnim jamstvima, prisutnosti vojske, teritoriju, upravljanju i imovini (SG report S/2017/814). Nijedno od tih pitanja od tada nije riješeno.

Poluga koju EU ne želi upotrijebiti

Europa ima instrumente pritiska, ali malo političke volje da ih doista upotrijebi. Vijeće EU-a, u kojem vlade država članica donose zajedničke odluke, 2019. je suspendiralo dijaloge na visokoj razini nakon što je Turska nezakonito bušila u ciparskim vodama (Council of the EU). Modernizacija carinske unije, koju Ankara želi, na stolu je od 2016., ali nije promijenila turski stav o uvjetima rješenja (European Commission). To je poluga na papiru. U praksi, europske prijestolnice ovise o Turskoj u upravljanju migracijama, energetskom tranzitu i koordinaciji unutar NATO-a, pa nijedna nije pokazala spremnost otvoriti sukob dovoljno velik da promijeni računicu Ankare.

Grčka inzistira na tome da svako rješenje mora biti usklađeno s pravom EU-a (Greek MFA). Francuska podupire okvir UN-a (Le Figaro). Zajednički nazivnik europskih prijestolnica svodi se na isto: rješenje treba biti unutar prava EU-a, ali ne po cijenu puknuća odnosa s Ankarom.

Guterres može stvoriti prostor za razgovor. Fitto može pripremiti način na koji bi pravila EU-a prihvatila dogovor. Nijedan od njih ne može proizvesti suglasnost o osnovnom obliku ciparske države, onu istu koja je izostala u Crans-Montani prije devet godina. Odgovor je u Ankari, a Ankara zasad šalje sve signale da se nije pomaknula.