Guterres ispituje ciparski rascjep

António Guterres stigao je u nedjelju na Cipar na tri dana razgovora s čelnicima podijeljenog otoka. Nije ga dočekao nacrt sporazuma, niti je prije njegova dolaska postojao dogovor o obnovi formalnih pregovora. Riječ je o najvišem angažmanu Ujedinjenih naroda oko ciparskog pitanja od sloma pregovora u Crans-Montani u Švicarskoj 2017., ali cilj posjeta namjerno je ograničen: utvrditi mogu li se razgovori uopće strukturirati kada se dvije strane ne slažu ni oko toga o čemu bi pregovarale.

Razlika u polazištu

Okvir Vijeća sigurnosti UN-a za rješenje predviđa bizonalnu, bikomunalnu federaciju: jednu državu, dvije politički ravnopravne zajednice, jedinstvenu suverenost i jedinstveno državljanstvo (S/RES/1251, UN Press). Nekoliko dana prije Guterresova dolaska, turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan ponovio je zahtjev Ankare za „suverenom jednakošću”, što u praksi znači rješenje s dvije države, izvan UN-ove formule (Hürriyet Daily News, TRT World). Tu je središnji problem: UN ima mandat posredovati prema federaciji, dok Turska javno odbacuje federaciju.

Guterres će se odvojeno sastati s predsjednikom Republike Cipra Nikosom Christodoulidesom i vođom ciparskih Turaka Tufanom Erhürmanom, zatim s obojicom imati privatnu večeru te sazvati zajednički sastanak čelnika u tampon-zoni pod nadzorom UN-a (Politis, UN Web TV). Raspored je složen za mjerenje političke temperature, a ne za proizvodnju sporazuma. Šef UN-ovih mirovnih operacija Jean-Pierre Lacroix opisao je posjet kao dio „vrlo postojanih političkih napora” (CNA), formulacijom koja potvrđuje ozbiljan diplomatski rad, ali ne najavljuje proboj (DW).

Christodoulides je rekao da prije posjeta nije poslan nikakav nacrt rješenja (Stockwatch). Stvarni bi rezultat zato bio skroman: dogovor o sljedećem formatu, vremenskom okviru ili razlogu da se u proces uključe Grčka, Turska i Ujedinjena Kraljevina, tri jamstvene sile koje imaju formalne uloge iz ciparskog ustavnog aranžmana iz 1960. i čiji je pristanak nužan za najteža sigurnosna pitanja (CNA).

Bruxelles može dodati pritisak, ali ne može zamijeniti UN

Europska komisija u ovom je krugu vidljivija nego prije. Dana 13. srpnja imenovala je Raffaelea Fitta, talijanskog potpredsjednika Komisije, posebnim predstavnikom za Cipar (Open, Cyprus Mail). Izaslanica UN-a Maria Angela Holguin sastala se 22. srpnja u Bruxellesu i s Fittom i s predsjednicom Komisije Ursulom von der Leyen, a potom otputovala u Ankaru kako bi ispitala tursko stajalište (Politis).

Bruxelles ima konkretan razlog za uključivanje. Cipar je ušao u Europsku uniju 2004., ali se pravo EU-a i dalje ne primjenjuje u sjevernom dijelu otoka, gdje Republika Cipar nema stvarnu vlast. Ta je iznimka zapisana u pristupnom ugovoru (EUR-Lex). Pomak oko Cipra mogao bi otvoriti i dijelove zamrznutog odnosa EU-a s Turskom, uključujući trgovinu, energiju, promet i migracije (European Commission). Europsko vijeće, u kojem šefovi država i vlada određuju politički smjer Unije, svaki je novi angažman s Ankarom opisalo kao postupno, reverzibilno i uvjetovano turskim ponašanjem (European Council).

Fitto može povezati europske poticaje s UN-ovim procesom. Ne može ga zamijeniti. Jamstvene sile drže ključ pitanja povlačenja vojske i prava intervencije, a Bruxelles nema mandat za njihovo rješavanje. Guterres je u vlastitom izvješću Vijeću sigurnosti iz 2017. naveo da je Crans-Montana propala jer strane nisu dosegnule potrebnu „kritičnu masu” u ključnim poglavljima, osobito u sigurnosti i upravljanju (S/2017/814). Ta pitanja u međuvremenu nisu postala lakša.

Guterres može precizno izmjeriti razliku i okupiti aktere za istim stolom. Ne može natjerati Tursku da pregovara unutar federalnog okvira koji Ankara sada odbacuje.