Hegseth preispituje američke snage u Europi

Američki ministar obrane Pete Hegseth naredio je šestomjesečnu reviziju svih američkih vojnih sredstava u Europi i predstavio je kao novu fazu, “NATO 3.0”: Europu u kojoj Europljani sami brane svoj kontinent, dok se Washington povlači korak unatrag. Riječ je o jednostranom američkom postupku koji se oslanja na ustavne ovlasti predsjednika kao vrhovnog zapovjednika. Nijedna europska vlada ni savezničko tijelo ne mogu ga zaustaviti vetom (CBS, Le Monde). Za europske prijestolnice to znači prilagodbu koju neće moći izbjeći.

Što Washington zapravo daje

Prema dostupnim informacijama, revizijom su obuhvaćeni 50 od 150 borbenih zrakoplova, svih osam zrakoplova za nadopunu gorivom u zraku, 11 od 26 mornaričkih ophodnih zrakoplova, jedna raketna podmornica, jedna udarna skupina nosača zrakoplova i jedna od dvije bombarderske skupine (Tagesspiegel). To nisu ukrasni elementi američke prisutnosti, nego sustavi bez kojih NATO-ovi obrambeni planovi teže postaju izvedivi: zračna zaštita, nadzor, udari velikog dometa, praćenje mora i sposobnost brzog pojačavanja Europe preko Atlantika (Al Jazeera). Bez tankera europski borbeni zrakoplovi kraće ostaju u zraku. Bez ophodnih zrakoplova nastaju rupe u praćenju podmornica. Revizija, dakle, ne dira samo vidljivu masu savezničke obrane, nego veze koje taj sustav drže funkcionalnim.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte pokušao je smanjiti štetu porukom da će se revizija provoditi „u bliskim konzultacijama sa saveznicima” te da vrhovni saveznički zapovjednik smatra kako su mnoge sposobnosti koje bi se mogle povući već pokrivene ili će uskoro biti (NATO). Njemački ministar obrane Boris Pistorius bio je izravniji: brzo smanjivanje američkih sposobnosti bez jasnog plana europske zamjene stvorilo bi „opasne neravnoteže u sposobnostima” (Der Spiegel, Adevărul). Razmak između Rutteova smirivanja i Pistoriusova upozorenja dobro opisuje europski problem.

Potrošnja raste, ovisnost ostaje

Washingtonov argument o pravednijoj podjeli tereta nije bez osnove. Europski saveznici povećali su temeljnu obrambenu potrošnju za više od 90 mlrd. dolara u 2025., što je skok od gotovo 20 posto u jednoj godini (NATO). Poljska u NATO-u predvodi po udjelu obrambene potrošnje u nacionalnom gospodarstvu. Rumunjska je iz instrumenta SAFE (Security Action for Europe, novog zajmovnog instrumenta EU-a za vojnu nabavu) namijenila 16,68 mlrd. eura za borbena vozila, sustave protiv bespilotnih letjelica i streljivo (Mediafax).

No veća potrošnja nije isto što i zamjena američkih sposobnosti. Između 2020. i 2024. 64 posto uvoza oružja europskih članica NATO-a dolazilo je iz Sjedinjenih Država (Le Nouvel Économiste). Europi nedostaju tvornice, sastavni dijelovi, barut i kvalificirani radnici kako bi vlastitu obrambenu industriju brzo povećala na potrebnu razinu. Francuska, Njemačka i Italija riskiraju razvoj triju odvojenih programa borbenih zrakoplova umjesto jednoga, nakon što je glavni projekt SCAF zapeo na sporovima o upravljanju i dijeljenju tehnologije (Le Monde). Ako se veći proračuni i dalje slijevaju američkim dobavljačima, Europa produbljuje ovisnost koju formalno pokušava smanjiti.

Istočno krilo prvo razumije poruku

Varšava Hegsethov pritisak koristi za novi zahtjev: stalnu američku bazu na poljskom teritoriju. Ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz tvrdi da je iz Pentagona već stigao početno pozitivan odgovor (Polsat News). Čak i država koja u NATO-u izdvaja najviše u odnosu na BDP i dalje želi fizičku američku prisutnost kao dio vlastite obrane.

Litva rizik vidi još oštrije. Ondje su stručnjaci brzo američko povlačenje nazvali „darom Rusiji”, upozoravajući da upravo prijelazno razdoblje stvara ranjivost (LRT). Baltički obrambeni planeri dobro znaju što ne mogu brzo nadomjestiti: protuzračnu obranu velikog dometa, elektroničko ratovanje, rano upozoravanje i logističke lance koji savezničke snage dovode na položaje.

Rumunjska isti manjak promatra kroz Crno more, gdje baze Deveselu i Mihail Kogălniceanu nose važan dio savezničkog odvraćanja. Rumunjski mediji ističu da su tankeri, izvidničko-nadzorne bespilotne letjelice, borbeni zrakoplovi i mornarički ophodni zrakoplovi upravo ona sredstva koja Washington možda više neće automatski stavljati na raspolaganje (Euronews Romania).

Izvan Pentagona nitko još nije vidio stvarni popis rezova. Kongres traži izvješćivanje prije nego što broj američkih vojnika u Europi padne ispod 76.000, a obrambeni proračunski prijedlozi u Zastupničkom domu i Senatu pokušavaju ograničiti veća smanjenja (NOTUS). No revizija se ne odnosi samo na broj vojnika, nego na sposobnosti. Dok netko ne objavi kartu zamjene po sposobnostima, s odgovorom tko popunjava koju prazninu, kada i čime, NATO-ovo smirivanje počiva na prijelaznom rasporedu koji Washington ne mora poštovati.