Skupa energija zatvara kemijske pogone

U Chemelotu, velikom industrijskom kompleksu u nizozemskoj pokrajini Limburg, proizvođač Fibrant zatvorio je tri od svojih sedam tvornica. Saudijski Sabic i OCI, povezan s Egiptom, prodali su pogone na istoj lokaciji. Takvi kompleksi ne funkcioniraju kao skup odvojenih zgrada. Tvornice u Chemelotu dijele cjevovode, nusproizvode, toplinu i logistiku. Kad ispadne jedan pogon, susjedni ostaju bez sirovine ili kupca, pa slabi cijeli industrijski klaster. Isti se proces vidi u Ludwigshafenu, Antwerpenu i južnoj Italiji, a pokreće ga razlika u troškovima koju europski političari sada pokušavaju smanjiti.

Energija kao račun za struju i kao sirovina

Kemijska industrija ne troši energiju samo za pogon strojeva. Ona fosilne molekule pretvara u proizvode. Prirodni plin i naftni derivati nisu samo gorivo: od njih nastaju granule gnojiva, plastične smole i sastojci za farmaceutsku industriju (IEA). Kad poskupi plin, pritisak istodobno udara na račun za struju i na cijenu ulazne sirovine. Prema neovisnom energetskom modeliranju, europski proizvođači plaćaju otprilike dvostruko više cijene električne energije nego američki konkurenti (Energynews). To bi samo po sebi bilo teško. U kemijskoj industriji učinak je dvostruk.

Sredinom srpnja 2026. spot cijena plina u Njemačkoj iznosila je 57,8 €/MWh, električna energija za dan unaprijed u prosjeku 113,0 €/MWh, a emisijske jedinice u sustavu ETS, europskom sustavu trgovanja emisijama u kojem tvrtke moraju kupovati dozvole za svaku ispuštenu tonu CO₂, stajale su oko 79 eura po toni (BDEW). Većina azijskih konkurenata nema ni usporedive energetske račune ni usporedive troškove ugljika. Njemačka kemijska proizvodnja i dalje je više od 20 posto ispod prosjeka iz 2021., pokazuju podaci industrijskog praćenja (NZZ).

Radna mjesta sele se, ne nestaju

Broj zaposlenih u BASF-ovu Ludwigshafenu, prema dostupnim informacijama, pao je s 33.370 na kraju 2024. na oko 30.000 radnih mjesta s punim radnim vremenom. Istodobno tvrtka ulaže 8,7 milijardi eura u novu lokaciju u Zhanjiangu u Kini (finanzen.net). BASF tvrdi da je kinesko ulaganje dijelom usmjereno na rastuću azijsku potražnju, a ne samo na bijeg od njemačkih troškova (BASF). Obje tvrdnje mogu biti točne. Ishod je ipak manje europskih radnih mjesta i veći azijski proizvodni kapacitet.

U Brindisiju, na jugu Italije, sindikati upozoravaju da protokol potpisan u ožujku 2025. zacrtava postupno gašenje svih operacija osnovne kemije u pogonu Versalisa, odnosno proizvodnje industrijskih sastojaka na kojima drugi proizvođači grade vlastitu proizvodnju (BrindisiTime). Sindikati ne odbacuju zelenu tranziciju. Traže jamstva za radna mjesta i nacionalni plan prije zatvaranja pogona. U Belgiji TotalEnergies planira do 2027. zatvoriti jedan od svoja dva parna krekera u Antwerpenu, pogona koji sirovine dobivene iz nafte razlažu na osnovne sastojke za plastiku i kemikalije (chemietechnik.de).

Bruxelles pokušava usporiti pritisak

Paket Europske komisije iz srpnja 2026. predlaže sporije smanjivanje gornje granice emisija u sustavu ETS nakon 2030., produljenje besplatnih emisijskih jedinica kojima se industriju štiti od troška ugljika te osnivanje Industrijske banke za dekarbonizaciju vrijedne 100 milijardi eura. Komisija tvrdi da bi široka elektrifikacija do 2040. mogla smanjiti europski račun za uvoz fosilnih goriva za 260 milijardi eura godišnje (European Commission). Flamanska vlada već širi naknade za neizravne troškove ugljika u cijenama električne energije na veći broj energetski intenzivnih sektora, uključujući kemijsku industriju (vraagenaanbod.be).

Razmjena je jasna. ETS je dao rezultat: emisije u obuhvaćenim sektorima pale su za otprilike polovicu od 2005., što ga čini jednim od rijetkih klimatskih instrumenata Europske unije s dokazanim učinkom (Clean Energy Wire). Slabljenje gornje granice moglo bi nagraditi starije pogone temeljene na fosilnim gorivima, a kazniti tvrtke koje su već uložile u čišće procese (Energy Market Price).

Europa pokušava zatvoriti prljavu proizvodnju prije nego što je čista zamjena dovoljno jeftina za svakodnevni rad. Komisijin paket kupuje vrijeme. Gospodarski test bit će hoće li vlade to vrijeme iskoristiti za izgradnju jeftinije čiste električne energije, mreža i vodika. Same naknade održavaju kapacitete na životu, ali ih ne čine konkurentnima.