Primirje za Hormuz zapinje na minama

Iran i Sjedinjene Države približavaju se okviru za 60-dnevno primirje u Hormuškom tjesnacu, uskom prolazu kojim prolazi oko 20 posto svjetske nafte prevezene morem. Cijena Brenta na tu je vijest pala 4,5 posto, na oko 98,83 dolara po barelu (n-tv). No tri mjeseca nakon što je Iran zatvorio tjesnac kao odgovor na američko-izraelske napade, stvarna logistika zaostaje za diplomacijom. Razmak između potpisanog dogovora i obnovljene opskrbe energentima mjeri se mjesecima, možda i godinama, a račun će plaćati europski potrošači i porezni obveznici.

840 brodova i minsko polje

Primirje samo otvara posao čišćenja. Više od 600 tankera zarobljeno je u Perzijskom zaljevu, dok ih još 240 čeka izvan njega, prema riječima izvršnog direktora Saudi Aramca Amina Nassera (CNBC). Brodovi koji su preusmjereni oko afričkog rta Dobre nade dodali su oko 3.800 nautičkih milja po plovidbi, čime je stvarni kapacitet flote smanjen za otprilike trećinu (straits.live). Ti se brodovi ne mogu odmah vratiti u Hormuz. Najprije moraju završiti plovidbe na kojima se već nalaze.

Drugi je problem morsko dno. Pentagon je izvijestio Kongres da bi potpuno razminiranje moglo trajati šest mjeseci (Washington Post). Ni Iran, prema dostupnim informacijama, ne može utvrditi gdje su sve mine koje je položio (IndexBox). Dok sigurnost plovidbe ne bude potvrđena, osiguravatelji neće sniziti cijene. Premije za ratni rizik, odnosno dodatak koji osiguravatelji naplaćuju brodovima koji ulaze u ratna područja, porasle su s 0,125 posto vrijednosti brodskog trupa na čak 5 posto u nekoliko dana nakon napada u veljači (Property Casualty 360). Kako je sažeo Insurance Business Magazine: „Primirje neće otvoriti tržište osiguranja, barem ne još” (Insurance Business Magazine).

Sirova nafta mogla bi doći do uvoznih tržišta za dva do šest tjedana. Naftni derivati kasnit će dulje jer rafinerijama u Zaljevu trebaju tjedni za ponovno pokretanje. Međunarodna agencija za energiju očekuje da bi se svjetsko gospodarstvo na putanju prije sukoba moglo vratiti najranije u četvrtom tromjesečju 2026. (Gulf News).

Tko zapravo plaća račun

Rumunjska je u travnju zabilježila inflaciju od 10,71 posto, uz cijene goriva oko 35 posto više nego godinu dana ranije (Agerpres). Unutar eurozone, odnosno 20 država koje dijele euro, najvišu je inflaciju imala Španjolska, 3,2 posto, pri čemu je energija činila više od 60 posto tog pritiska na cijene (Merca2). Dizel je u Nizozemskoj dosegnuo 2,37 eura po litri, najviše u Europskoj uniji (IRU).

Shell je u prvom tromjesečju prijavio dobit od 4,84 mlrd. eura, 20 posto više nego godinu ranije, pri čemu se procjenjuje da je oko 1 mlrd. eura povezano s hormuškom krizom (NPO Radio 1). TotalEnergies je objavio skok neto dobiti od 51 posto (Made-in.be). Oxfam procjenjuje da bi šest velikih naftnih kompanija u 2026. zajedno moglo ostvariti oko 93 mlrd. eura dobiti (Euronews).

Dio troška preuzimaju vlade. Španjolska je smanjila PDV na gorivo s 21 na 10 posto (Spanish Ministry of Finance). Nizozemska je odobrila 927 mil. eura ciljane pomoći, ali je namjerno izbjegla opće smanjenje poreza na gorivo kako ne bi dodatno potaknula potražnju u trenutku ograničene ponude (PWC). Rumunjska je ograničila maloprodajne marže i izvoz goriva (Radio România). Te mjere ublažavaju udar, ali ne uklanjaju usko grlo u opskrbi.

Cestarina koju Iran želi zadržati

Iran i Oman pregovaraju o trajnoj tranzitnoj naknadi za prolazak tjesnacem, predstavljajući je kao plaćanje „posebnih usluga”, a ne kao carinu ili pristojbu, kako bi zaobišli ograničenja međunarodnog pomorskog prava (Iran International, Livemint). Uz oko 1 dolar po barelu, Iran bi time godišnje dobio procijenjenih 7,3 mlrd. dolara (Al Jazeera). Predložena Uprava za tjesnac Perzijskog zaljeva već prihvaća plaćanje u kineskim juanima (Euronews).

Ta se naknada uklapa u šire financijsko pitanje. Bijela kuća tvrdi da u dogovoru koji se nazire nema prijenosa novca. Axios je, međutim, objavio da okvir uključuje do 20 mlrd. dolara odmrznute iranske imovine u sklopu aranžmana o razmjeni urana. Ako Iran dobije i pristup zamrznutoj imovini i trajan prihod od prolaska tjesnacem, Teheran bi iz ove krize izašao s bitno većim prihodima nego što ih je imao prije nje.

Međunarodna agencija za energiju upozorila je da će strateške zalihe nafte, državne pričuve namijenjene poremećajima u opskrbi, ući u „crvenu zonu” do srpnja ili kolovoza ako se protok ne normalizira (Cinco Días). Obnova rekordnog povlačenja od 400 milijuna barela zatim bi dodala 1,8 milijuna barela dnevno potražnje koja bi se natjecala za istu ograničenu ponudu (IEA, BloombergNEF). Tržišta trenutačno uračunavaju politički dogovor, ali podcjenjuju fizičke posljedice krize.