Hormuz gura plin iznad 50 €

Hormuški tjesnac nije zatvoren. No cijena njegova održavanja otvorenim već se vidi u Europi: na crpkama, na tržištu plina i u računima za brodski prijevoz. Američko-iranska vojna eskalacija od početka srpnja pokrenula je globalno preslagivanje cijena, pa se udaljeni sukob pretvara u problem kućnih proračuna. Europska ranjivost zasad nije nestašica, nego širenje cjenovnog pritiska.

Od osiguranja do računa

Kroz Hormuz, uski prolaz između Irana i Arapskog poluotoka, dnevno prolazi oko 20 milijuna barela nafte i približno petina svjetskog ukapljenog prirodnog plina, LNG-a (CFR). Prema podacima IEA-e, Europa preuzima samo oko 4 posto sirove nafte i nešto više od 10 posto LNG-a koji prolazi tim tjesnacem (Times of India). Na papiru to nisu velike količine. Problem je u tome što Europa energiju kupuje po globalno oblikovanim cijenama: kad rizik u Zaljevu poraste, rastu i europske cijene.

Lanac počinje kod osiguranja. Premije za ratni rizik na brodove porasle su na 3 do 10 posto vrijednosti plovila, nakon što su prije sukoba bile oko 0,25 posto (The National). Osiguranje je i dalje dostupno, ali je dovoljno skupo da snažno podigne vozarine (LMA). Zatim se pomiču referentne cijene. Brent je u fazama eskalacije poskupio više od 15 posto (Tagesschau), a europske ročnice plina prešle su 50 eura po megavatsatu (Sky TG24). Američka Uprava za energetske informacije pokazala je što slijedi: poremećaj u Zaljevu podigao je rafinerijske marže za benzin, dizel i zrakoplovno gorivo, čime se skuplja nafta prelijeva u europski prijevoz i troškove tereta (Hydrocarbon Engineering).

Tri zemlje, tri kanala

Njemačka pokazuje problem punjenja skladišta. Sredinom srpnja zalihe plina bile su na samo oko 45 posto kapaciteta (NDR). Globalni skok cijene LNG-a čini ljetno punjenje skupljim čak i kad fizička opskrba nije prekinuta. Berlin je zasad odgovorio diplomatski: skupina E3, koju čine Francuska, Njemačka i Ujedinjena Kraljevina, pozvala je na smirivanje napetosti (Auswärtiges Amt). Vlade ovaj dosje još tretiraju kao sigurnosno pitanje, a ne kao potrošačko.

Španjolska pokazuje zašto mala izravna ovisnost o Zaljevu nije zaštita. Većina španjolskog plina dolazi iz Alžira, Rusije i SAD-a; u podacima za 2026. nema većeg zaljevskog izvora (DSN/CORES). No LNG se cijeni globalno. Kad se tokovi iz Zaljeva stegnu, azijski kupci agresivnije traže zamjenske količine, pa tereti namijenjeni Europi postaju skuplji. To je važno jer su plinske elektrane u srpnju osigurale 17,3 posto španjolske električne energije, dok su veleprodajne cijene bile približno 30 posto više nego lani (EFE). Tijekom toplinskog vala Španjolska ne može jednostavno isključiti proizvodnju iz plina.

U Italiji se prijenos već vidi na crpkama. Samoposlužni dizel dosegnuo je 2,059 eura po litri 17. srpnja, iako dio rasta proizlazi iz isteka domaćih trošarinskih olakšica, a ne samo iz sukoba u Zaljevu (Sky TG24). Prema lipanjskim podacima ISTAT-a, ukupna inflacija iznosila je 3,0 posto, dok su cijene neregulirane energije porasle 13,3 posto na godišnjoj razini (ISTAT).

Zaštitni slojevi koji ne mogu zaustaviti cijene

Europska unija ima alate protiv nestašice. Države članice moraju držati izvanredne zalihe nafte koje pokrivaju najmanje 90 dana neto uvoza, a pravila o skladištenju plina zahtijevaju punjenje prije zime (Directive 2009/119/EC, Regulation 2022/1032). Time se smanjuje rizik da energija fizički ponestane. Ne uklanja se premija rizika, odnosno dodatna cijena koju kupci plaćaju zbog neizvjesnosti.

Najbliže potrošačima ipak su nacionalne vlade: one mogu smanjiti trošarine, uvesti energetske potpore ili usmjerene novčane naknade. Ministri energetike EU-a, odnosno sastav Vijeća koji usklađuje energetsku politiku 27 država članica, mogu odobriti puštanje strateških zaliha ili produljiti izvanredna tržišna pravila prvi put uvedena tijekom plinske krize 2022. Nitko od tih aktera zasad nije jasno pokazao da sadašnje preslagivanje cijena smatra svojim problemom.

Europa plaća rat u kojem ne sudjeluje, kroz cjenovni lanac koji njezine institucije mogu ublažiti, ali ne i zaustaviti. Ako se trošak ljetnog punjenja skladišta počne prelijevati u zimske račune, ministri energetike teško će ga moći i dalje tretirati samo kao sigurnosni dosje.