Evakuacija iz Hormuza diže vozarine tankera

Oko 11.000 pomoraca i njihovih brodova izvlači se iz Perzijskog zaljeva kroz Hormuški tjesnac. IMO, Međunarodna pomorska organizacija pri UN-u koja određuje globalna pravila sigurnosti plovidbe, koordinira prolazak brod po brod (UN News, GMA News/Reuters). Ekonomski problem nastaje u prostoru između diplomatskog popuštanja i stvarnog povratka trgovine. Hormuz može biti proglašen sigurnim prije nego što ponovno postane komercijalno funkcionalan, a upravo taj zastoj objašnjava zašto troškovi goriva u Europi ostaju povišeni i nakon smirivanja napetosti.

Otvoreno more, zakočena trgovina

Plovni put može biti politički otvoren, a za trgovinu i dalje gotovo zatvoren. Brodari, osiguravatelji i posade moraju procijeniti da su uvjeti dovoljno sigurni. Zasad takve suglasnosti nema. Maersk, jedna od najvećih svjetskih brodarskih kompanija, do 18. lipnja nije obnovio plovidbu kroz Hormuz i odbio je produljiti barem jedan ugovor o najmu broda (Marketscreener/Bloomberg). Njemački mediji zapreke su opisali izravno: mine su još u moru, uvjeti osiguranja nisu riješeni, a pouzdan sustav pratnje ili konvoja ne postoji (tagesschau).

Allianz je izbrojio oko 1.150 brodova blokiranih u Zaljevu, dok se uobičajeni dnevni promet kroz tjesnac s više od 100 prolazaka spustio na jednoznamenkaste ili niske dvoznamenkaste brojke (Handelsblatt, t-online). Kad je manje raspoloživih brodova za istu količinu tereta, vozarine rastu. Najamnine za tankere izvan Hormuza približno su se udvostručile, a dnevna zarada dosegnula je oko 190.500 dolara (in.gr, Dawn/Reuters). Premije osiguranja od ratnog rizika, dodatni trošak za ulazak broda u zonu sukoba, kretale su se oko 7 do 10 posto osigurane vrijednosti trupa, pri čemu su tankeri za rafinirane proizvode pogođeni više od tankera za sirovu naftu (Cyprus Shipping News).

Kako zastoj na moru dolazi do europskog računa

Put od Hormuza do europskog kućanstva prolazi kroz nekoliko slojeva troška. Više vozarine i skuplje osiguranje podižu isporučenu cijenu sirove nafte i rafiniranih proizvoda za europske rafinerije i trgovce gorivom. Oni zatim odlučuju hoće li dodatni trošak preuzeti na sebe ili ga prebaciti kupcima.

Rotterdamski dizel, referentna cijena za tržište dizela u sjeverozapadnoj Europi, na vrhuncu krize skočio je iznad 1.500 dolara po toni. Do sredine lipnja pao je na 870 dolara, ali je i dalje bio znatno iznad približno 740 dolara s kraja veljače (Le Monde). Francuska državna riznica upozorila je da pad Brenta prema 80 dolara ne rješava pitanje cijena za potrošače: presudan sloj ostaju rafinerijske marže i trošak destilata (Trésor).

Udar ne završava na benzinskim crpkama. Deutsche Bank upozorila je da njemački Mittelstand, srednje velika poduzeća koja nose velik dio industrijskog gospodarstva, ovisi o sirovinama poput sumporne kiseline, aluminija i gnojiva, čiji su opskrbni lanci vezani uz Hormuz (Deutsche Bank). Više vozarine i skuplja energija najprije pogađaju ta poduzeća, a tek zatim kroz ambalažu, hranu i poslovne troškove dolaze do potrošača.

Europska središnja banka promatra taj pritisak u već osjetljivom inflacijskom okruženju. Christine Lagarde navela je da je opća inflacija u eurozoni u svibnju iznosila 3,2 posto, pri čemu je inflacija energije bila 10,8 posto, a inflacija bez energije 2,4 posto (ECB). Novi šok u pomorskom prijevozu, povrh takve razlike, otežava odluke ESB-a o kamatnim stopama.

Tko dobiva, tko gubi i što još nije jasno

Vlasnici tankera koji imaju raspoložive brodove i spremni su ploviti dok konkurenti čekaju mogu naplatiti znatno više cijene. Prvi gubitnici su 11.000 pomoraca koji preuzimaju fizički rizik mnogo prije nego što potrošači vide promjenu cijena. Nakon njih dolaze unajmljivači brodova i rafinerije, koji plaćaju skuplji prijevoz. Kućanstva su na kraju lanca i izložena su samo ako šok potraje dovoljno dugo da se prelije u maloprodajne cijene.

To se ne mora dogoditi u punom opsegu. Međunarodna agencija za energiju smanjila je procjenu potražnje za naftom u 2026. za 700.000 barela dnevno, a analiza Banke za međunarodne namire upozorava da se naftni šok slabije prenosi na cijene kada je potražnja mekša (CNBC, BIS). Nizozemsko tržište plina brzo je ugradilo olakšanje nakon američko-iranskog razumijevanja, pa je srpanjski ugovor pao s 45,7 na 40,8 eurocenti po prostornom metru (Agro-Energy).

Nijedan od dostupnih izvora zasad ne može izračunati koliko ovaj pomorski šok dodaje cijeni litre goriva u Europi. Troškovi vozarina i osiguranja stvarni su i dokumentirani. Hoće li se pretvoriti u širu inflaciju, ovisi o tome koliko će trajati uklanjanje mina, obnova osiguravateljnog pokrića i povratak brodova u redovitu plovidbu. Diplomacija se pomaknula prva. Trgovačka plovidba pomiče se posljednja.