Hormuz guši isporuke LNG-a

Cijena Brenta u nekoliko je dana skočila s oko 70 na 79 do 80 dolara po barelu (Süddeutsche Zeitung). Broj LNG tankera koji prolaze Hormuškim tjesnacem pao je s 13 u jednom tjednu na samo dva (Lloyd's List). Kroz taj uski morski prolaz između Irana i Omana prolazi više od 30 posto svjetske sirove nafte koja se prevozi morem. Nitko ga formalno nije zatvorio. No za brodare, osiguravatelje i banke ruta sve više prestaje biti poslovno upotrebljiva.

Donald Trump je 8. srpnja proglasio mrtvim šezdesetodnevni američko-iranski dogovor, a Washington je nakon novih napada na tankere ukinuo privremeno izuzeće koje je Iranu dopuštalo prodaju nafte. Američko Središnje zapovjedništvo pokrenulo je nove napade na iranske ciljeve, koje je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte nazvao „apsolutno nužnima”.

Memorandum potpisan 17. lipnja trebao je kupiti vrijeme za razgovore o sankcijama i iranskom nuklearnom programu. Nije donio ono što je brodarskom tržištu trebalo: sigurna putovanja, osiguranje po prihvatljivoj cijeni i banke spremne obraditi plaćanja. Dogovorena linija za izbjegavanje incidenata, uspostavljena u Švicarskoj, nikada nije stvarno provjerena.

Singapurski tanker Ever Lovely pogođen je 25. lipnja kod Omana. Sjedinjene Države sljedećeg su dana napale iranske obalne ciljeve. Iran je 27. lipnja uzvratio napadima na baze u Zaljevu. Svaki novi krug smanjivao je razliku između primirja i otvorenog sukoba. Za Europu presudno pitanje više nije je li tjesnac službeno zatvoren, nego tretiraju li ga brodari, osiguravatelji, banke i zakupci brodova kao normalnu rutu. Ne tretiraju.

Kako se cijena prelijeva

Europski izravni uvoz sirove nafte iz Zaljeva manji je nego što bi se moglo zaključiti iz naslova. Njemačka je 2025. iz Bliskog istoka nabavljala 6,1 posto svoje sirove nafte (Destatis). Španjolski udio iznosio je 5,5 posto u svibnju 2026. (Europa Press). No referentne cijene ne ovise o podrijetlu pojedine pošiljke. Kada Hormuz postane rizičan, Brent se globalno ponovno vrednuje, a taj trošak ulazi u račune europskih rafinerija, prijevoznika i kućanstava.

Kod plina je prijenos brži. Njemačka promptna cijena plina dosegnula je 45,2 eura po megavatsatu, nakon što je početkom godine bila oko 30 eura po megavatsatu (BDEW). Nestabilnost cijena plina već je do sredine travnja povećala veleprodajni račun za električnu energiju u Europskoj uniji za 13 mlrd. eura (EEA).

Italija pokazuje koliko košta zamjena dobavljača. Talijanski terminali u prvoj su polovici 2026. primili 113 pošiljki LNG-a, od čega 70 iz Sjedinjenih Država (MarketScreener), nakon što se katarska opskrba urušila. Prema Prima Pagina News, QatarEnergy proglasio je višu silu, odnosno tvrdnju da je poremećaj izvan njegove kontrole, za isporuke talijanskom energetskom poduzeću Edison te od travnja otkazao 21 pošiljku. Svaka zamjenska pošiljka kupljena na promptnom tržištu skuplja je.

Španjolska je energetski udar pretvorila u proračunsku mjeru. Madridska potpora kroz porez na gorivo od srpnja počinje s 15 centi po litri, a cijeli paket vrijedan je više od 1,825 mlrd. eura (Hacienda, Agencia Tributaria). To su nacionalni amortizeri. Ne mogu natjerati brodove da ponovno plove.

Tko što kontrolira

Hijerarhija moći prilično je jasna. Sjedinjene Države mogu izvršnom odlukom pooštriti ili ublažiti OFAC-ove sankcije Iranu mnogo brže nego što Europa može organizirati pomorsku pratnju. Ratne mornarice mogu smanjiti fizički rizik: Francuska i Ujedinjena Kraljevina 3. srpnja dobile su suglasnost Omana da pomognu u nadzoru njegovih voda, a napreduje i multinacionalna misija razminiranja u kojoj sudjeluje oko 30 država. Talijanska premijerka Giorgia Meloni rekla je da se Rim neće priključiti napadima, ali bi mogao pridonijeti djelovanju oko Hormuza u oblicima koje odobri parlament (Il Fatto Quotidiano).

No o povratku trgovine ne odlučuju samo mornarice i diplomati. Odlučuju osiguravatelji i banke. Da bi se ruta normalizirala, natovareni tankeri morali bi tjednima prolaziti bez incidenata kako bi pale premije za ratni rizik. Banke bi morale obrađivati poslove povezane sa Zaljevom bez straha od izloženosti američkim sankcijama. Nijedan od ta dva uvjeta zasad nije blizu. Lloyd's List izvještava da Hormuz već stvara sporove oko brodarskih ugovora i pomorskog osiguranja, čije će rješavanje trajati mjesecima.

Europska središnja banka upozorila je da bi dugotrajan energetski šok s Bliskog istoka bio scenarij koji podiže inflaciju i smanjuje rast. Države članice EU-a imaju obvezne izvanredne zalihe nafte prema Direktivi 2009/119/EZ, propisu koji traži zalihe za 90 dana. No središnje banke ne mogu otvoriti pomorske rute, a zalihe kupuju tjedne, ne normalnost. Europa zato i dalje plaća premiju za tjesnac koji je politički otvoren, ali komercijalno nepouzdan.