Razminiranje Hormuza kasni 50 dana

Razminiranje plovnoga puta posao je koji se mjeri tjednima, ne političkim najavama. Okvirni dogovor Washingtona i Teherana, objavljen 15. lipnja, otvara put prema ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca (CNBC), a čelnici Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Italije brzo su podržali hitnu europsku misiju razminiranja. No nijedan od slojeva potrebnih da se ta politička namjera pretvori u sigurne plovne rute još nije dovršen.

Nosač zrakoplova nije minolovac

Najzvučnije obećanje dao je Emmanuel Macron: Francuska bi, rekao je, u roku od dva ili tri dana mogla rasporediti nosač zrakoplova Charles-de-Gaulle, zrakoplove i fregatu (Ouest-France). Ta borbena skupina, sada u istočnom Sredozemlju s dvije fregate protuzračne obrane, može osigurati nadzor i zaštitu iz zraka. Ne može, međutim, pronalaziti i uništavati morske mine. Stvarno razminiranje obavljali bi francuski protuminski dronovi (Le Figaro), ali službeni sastav snaga, zapovjedni lanac i rok dovršetka nisu objavljeni.

Njemačka je vojnu opremu već približila regiji. Minolovac Fulda i brod za potporu Mosel nalaze se u istočnom Sredozemlju. No Johann Wadephul, zamjenik predsjednika zastupničkog kluba CDU/CSU-a Friedricha Merza, 16. lipnja postavio je tri uvjeta za njemačko sudjelovanje: dokaz da su borbe prestale, čvrstu osnovu u međunarodnom pravu i mandat Bundestaga, njemačkog parlamenta koji prema odluci Ustavnog suda iz 1994. mora odobriti oružana raspoređivanja u inozemstvu (Krone.at, Parlamentsbeteiligungsgesetz). Samo taj mandat mogao bi potrajati tjednima.

I Italija ima isto ograničenje. Giorgia Meloni rekla je da Rim može dati doprinos, ali samo uz odobrenje parlamenta i pod zastavom Ujedinjenih naroda ili Europske unije (Euronews). Talijanski mediji naveli su moguća sredstva, među njima minolovce klase Gaeta Crotone i Rimini, autonomna podvodna vozila i dronove za uklanjanje mina, ali riječ je o novinarskim rekonstrukcijama, a ne o potvrđenim raspoređivanjima (Corriere della Sera, Quotidiano.net).

Litva pokazuje drukčiju mjeru solidarnosti. Njezin je parlament odobrio slanje do 40 pripadnika osoblja u Hormuz, ali ministar obrane bio je jasan: Litva ne šalje brod, a njezini pomorski kapaciteti ostaju na Baltiku (LRT, Lrytas).

Dva puta, oba zakočena

Europa mora birati između dvaju modela odobrenja, a svaki ima vlastito usko grlo.

Najbrža bi bila koalicija voljnih država pod francusko-britanskim vodstvom. Francuska već gradi taj smjer, predstavljajući ga kao multinacionalnu misiju umjesto čekanja zajedničkog odobrenja. Proširenje operacije ASPIDES, postojeće pomorske misije EU-a u Crvenom moru, na Hormuz imalo bi snažnije pravno uporište, ali promjena mandata traži jednoglasnost svih 27 država članica. To znači da svaka pojedina vlada može zaustaviti odluku (Reuters, Article 31 TEU).

Poljska reakcija pokazuje kako kriza zemljopisno dijeli Europu. Donald Tusk usprotivio se tome da Pariz, Berlin i London vode sigurnosne razgovore bez Varšave, rekavši da aranžmani dogovoreni bez Poljske za nju ne bi bili obvezujući (TVN24). Za Varšavu je Hormuz sporedan. Ukrajina i istočno krilo NATO-a ostaju prioritet, pa se svaki prijedlog slanja ograničenih pomorskih kapaciteta u Zaljev mjeri prema riziku slabljenja tog fronta.

Praznina koju prate tržišta

Čak i ako se otvore sva politička i pravna vrata, normalizacija trgovine kasnit će za odlukama vlada. Prema Jerusalem Postu, koji se poziva na pet zapadnih izvora iz područja pomorske sigurnosti, samo potraga za minama mogla bi trajati 40 do 50 dana prije nego što osiguravatelji i brodarske tvrtke ponovno steknu povjerenje (Jerusalem Post). Brodovlasnici i klubovi za zaštitu i odštetu prate smjernice o sankcijama, premije za ratni rizik i pomorska sigurnosna upozorenja prije nego što neku rutu počnu smatrati sigurnom (West of England P&I, IMO).

Ključni elementi i dalje nedostaju. Nijedna veća država koja bi sudjelovala nije zaključila mandat. Zapovjedni lanac nije potvrđen. Nema pristanka obalnih država, nema objavljene procjene minskih polja, a osiguravatelji još nisu počeli drukčije određivati cijenu rizika. Europa ima političku volju za misiju razminiranja i dio potrebne pomorske opreme. Nedostaje joj mehanizam odobrenja koji bi to dvoje spojio, a Hormuški tjesnac neće se otvoriti prema rokovima iz političkih izjava.