Hormuz diže cijene energije u Europi

Hormuškim tjesnacem svakoga dana prolazi oko 20 milijuna barela nafte, približno petina svjetske potrošnje naftnih derivata (EIA). Tankeri i dalje prolaze tom rutom. No svaki prolazak sada je skuplji, a taj se trošak već vidi u europskoj inflaciji: prema Eurostatovoj brzoj procjeni za srpanj, cijene energije u europodručju bile su 10,0 posto više nego godinu ranije (Eurostat). Europa zasad nema problem nestašice goriva, nego problem cijene koju potrošači i države mogu podnijeti.

Zašto jeftinija nafta ne stiže do benzinskih postaja

Brent, međunarodno mjerilo cijene sirove nafte, spustio se znatno ispod proljetnih vrhunaca. U normalnim okolnostima to bi se trebalo osjetiti na benzinskim postajama. Ovaj put nije.

Najveći dio razlike objašnjavaju dva troška. Prvi je osiguranje od ratnog rizika, premija koju brodari plaćaju kada plove kroz područja sukoba. Jedna klauzula s Lloyd’sova tržišta upozorila je da bi plaćanje predložene iranske naknade za prolazak moglo u potpunosti poništiti osiguranje broda, čime ruta ostaje tehnički otvorena, ali postaje neupotrebljiva za osiguranu trgovinu (GCC Freight).

Drugi su rafinerijske marže, razlika između cijene po kojoj rafinerije kupuju sirovu naftu i cijene po kojoj prodaju dizel i benzin. Europska središnja banka, koja određuje kamatne stope za europodručje, potvrdila je 31. srpnja da su rafinerije na već povišene troškove sirove nafte dodale veće marže, čime je cjenovni udar pojačan prije nego što je gorivo stiglo do potrošača (ECB).

Na to se nadovezuju vozarine i provjere usklađenosti sa sankcijama. U Europskoj uniji cijene goriva za osobni prijevoz bile su u lipnju 13,7 posto više nego godinu ranije (Eurostat). Talijanska potrošačka udruga Assoutenti sažela je problem vrlo jednostavno: iako je Brent bio na razinama usporedivima s početkom ožujka, talijanski dizel bio je 0,38 eura po litri skuplji nego pri istoj cijeni sirove nafte nekoliko mjeseci ranije (Assoutenti). Nafta je pojeftinila. Lanac između barela i vozača nije.

Tko plaća, a tko dobiva

Prvi plaćaju vozači. Potrošačka udruga Codacons procijenila je da su talijanski vozači tijekom prvog kolovoškog vikenda ljetnih putovanja potrošili 370 milijuna eura više nego 2025., pri čemu je uobičajeno punjenje dizelom stajalo oko 22 eura više (ANSA). Rim je odgovorio smanjenjem poreza na dizel i poreznim kreditom za prijevoznike.

Zatim plaćaju vlade, jer se odriču poreznih prihoda kako bi ublažile udar. U Irskoj punjenje spremnika od 50 litara dizela stoji oko 9,50 eura više nego početkom srpnja. Taoiseach, odnosno premijer Micheál Martin, izračunao je da bi ukidanje sadašnjeg smanjenja trošarine od 30 centi podiglo cijenu na oko 2,25 eura po litri (RTÉ). Ministar financija Jack Chambers rekao je da bi se porezna rasterećenja mogla produljiti ako cijene ostanu povišene (Irish Examiner). Svaki mjesec takve zaštite Dublin košta prihoda koji bi mogao završiti u stanovanju ili zdravstvu.

Ne gube svi. Hrvatski JANAF potpisao je s mađarskim MOL-om ugovor „uzmi ili plati”, što znači da MOL plaća kapacitet naftovoda bez obzira na to iskoristi li ga u cijelosti, za transport 2,05 milijuna tona sirove nafte u 2026. (HRT). Jadranski pravac prema srednjoj Europi postaje vredniji kada prijevoz iz Perzijskog zaljeva nosi veći rizik. Dobitnici mogu biti i rafinerije s većim maržama, iako one istodobno nose veći rizik skupljih ulaznih troškova.

Zašto cijene ostaju visoke i uz sigurnosne zalihe

Europa neće ostati bez goriva. Pravo Europske unije obvezuje članice na hitne zalihe nafte koje pokrivaju najmanje 90 dana neto uvoza (Direktiva Vijeća 2009/119/EZ). Saudijski i emiratski naftovodi mogu preusmjeriti oko 2,6 milijuna barela dnevno mimo Hormuza (EIA).

No zalihe i zaobilazne rute ne rješavaju cijenu. Rystad Energy procijenio je da je poremećaj na vrhuncu iz tržišta uklonio 14,5 milijuna barela dnevno, ostavljajući praznine koje hitna oslobađanja zaliha nisu u potpunosti nadoknadila (Rystad Energy). Katarski ukapljeni prirodni plin, koji se hladi i prevozi tankerima umjesto plinovodima, nema kopneni obilazni pravac. EIA je prošloga tjedna upozorila da se poremećeni trgovinski tokovi možda neće vratiti na razine prije sukoba do početka 2027. (EIA).

Europska središnja banka zadržala je kamatne stope nepromijenjenima 23. srpnja, ocijenivši cijene energije „vrlo kolebljivima” i „znatno iznad razina prije sukoba” (ECB). Njezina je briga hoće li ovaj skok cijena, izazvan poremećajem ponude, a ne snažnijom potražnjom, ostati jednokratan ili će se preliti u plaće i šire troškove. Odvojena analiza Europske središnje banke od 7. kolovoza upozorila je da veliki energetski poremećaji postaju trajniji kada promijene način na koji poduzeća određuju cijene, a radnici pregovaraju o plaćama (ECB).

Tjesnac je otvoren. Premija koju Europa plaća da bi ga koristila neće brzo nestati.