Hormuz diže plin u EU za 35%

Iran tvrdi da je zatvorio Hormuški tjesnac. Sjedinjene Države tvrde da brodovi i dalje prolaze. Za Europu je u ovom trenutku važnije nešto treće: odluke koje se donose u londonskim uredima za pomorsko osiguranje, odjelima za usklađenost banaka i upravama brodarskih kompanija. Upravo ti privatni akteri sada, putovanje po putovanje, određuju koliko će Europu stajati pristup energentima.

Iranska Revolucionarna garda 12. srpnja napala je GFS Galaxy, teretni brod pod ciparskom zastavom, što znači da je riječ o plovilu registriranom u Europskoj uniji, s europskim obvezama prema posadi i odgovornosti za štetu. Napad je oštetio strojarnicu, a jedan član posade vodi se kao nestao (Times of Israel). Teheran je potom objavio da je tjesnac zatvoren „do daljnjega”. Američka vojska odgovorila je novim udarima i poručila da se komercijalni promet nastavlja (SOFX).

Između te dvije tvrdnje nastaje prostor u kojem se formira europska cijena energije.

Privatni veto koji vlade ne mogu poništiti

Osiguranje od ratnog rizika, dodatno pokriće koje brodove štiti od štete nastale u sukobu, postalo je usko grlo cijele krize. Prije zaoštravanja premije su iznosile približno 0,25 do 0,5 posto vrijednosti brodskog trupa. Na vrhuncu su dosegnule 10 posto (CNN). Trenutačne ponude kreću se oko 2 do 6 posto, a sve manje brodovlasnika uopće ih traži (Claims Journal). Police se sada ugovaraju za sedmodnevne prozore, često po cijeni određenoj samo nekoliko sati prije isplovljavanja.

Sloj sankcija mogao bi biti važniji od same visine premija. Lloyd's Market Association, tijelo koje usklađuje rad dominantnog londonskog tržišta pomorskog osiguranja, upozorilo je da bi plaćanje iranskih lučkih pristojbi ili naknada za prolaz moglo europske financijske institucije izložiti kršenju sankcija (LMA). Smjernice američkog Ministarstva financija nalažu brodarskim kompanijama provjeru podrijetla tereta, detaljan nadzor povijesti plovila i ugovorne klauzule koje omogućuju izlazak iz posla (Katten). Putovanje može postati nefinancirano i kad je more mirno, ako ga bankovni odjel za usklađenost ne želi odobriti.

Promet se oporavio, s oko 27 prolazaka dnevno krajem lipnja na više od 60 u samo nekoliko dana (Insurance Asia). Breakwave Advisors objavio je 8. srpnja da najnoviji napadi nisu promijenili ponašanje brodovlasnika (Breakwave Advisors). No premije ostaju povišene zato što osiguravatelji ne naplaćuju današnji broj brodova, nego rizik budućeg prekida.

Vlade mogu pratiti konvoje, uvoditi sankcije, izdavati upozorenja i nuditi potpore. Ne mogu naložiti Lloyd'sovim sindikatima ili bankovnim odjelima za usklađenost da putovanje Perzijskim zaljevom tretiraju kao uobičajen komercijalni rizik.

Cjenovni udar, ne nestanak plina

Europska ranjivost ne prolazi ponajprije kroz cjevovode, nego kroz cijene. Katar čini gotovo 19 posto svjetskog izvoza ukapljenog prirodnog plina, LNG-a (IGU), a sav taj plin prolazi kroz Hormuz. Kad katarski tereti kasne ili poskupljuju, europski i azijski kupci natječu se za zamjenske količine. Europski TTF, referentna cijena plina koja se prelijeva na račune kućanstava i industrije, već je porastao oko 35 posto u odnosu na razine prije objave zatvaranja (EIA).

Rafinirani naftni proizvodi dodatno šire izloženost. Analiza BNP Paribasa pokazuje da su Azija i Bliski istok 2025. osiguravali 23 posto europskog uvoza dizela i 90 posto uvoza mlaznog goriva (BNP Paribas). Poremećaj u Hormuzu zato ne podiže samo troškove grijanja. On se prenosi na logistiku, zračni promet i proizvodnju.

Dva primjera pokazuju širinu udara. Irski energetski regulator pojačao je kontakte s opskrbljivačima nakon što je nekoliko njih najavilo poskupljenja od 8 do 11 posto, dok se ondje očekuje i rast cijena dizela na crpkama za oko 10 centi po litri (Irish Times, RTÉ). Španjolska pokazuje da fizička sigurnost opskrbe ne znači zaštitu od cijena. Zalihe plina ondje su na 73 posto, znatno iznad prosjeka Europske unije, a zemlja ima najveći kapacitet za ponovno uplinjavanje LNG-a u bloku (La Voz de Galicia). Ipak, španjolski potrošači plaćaju cijenu plina oblikovanu globalnim natjecanjem za LNG, u kojem svaki poremećaj katarskih isporuka podiže cijenu sljedećeg raspoloživog tereta.

Praznina odgovornosti

Hormuz nije zatvoren, ali više nije komercijalno normalan. Je li napad na GFS Galaxy promijenio uvjete osiguranja za brodove pod zastavama država Europske unije? Jesu li banke odbile plaćanja povezana s Hormuzom? Jesu li tereti LNG-a kasnili nakon udara 6. srpnja? Odgovori su kod Lloyd'sovih sindikata, P&I klubova, odnosno uzajamnih osiguravatelja koji pokrivaju odgovornost prema posadi, onečišćenje i sudare, te u bankovnim odjelima za usklađenost. Ti akteri nemaju obvezu javnog razotkrivanja. Europski račun za energiju oblikuju odluke koje nijedan birač nije odobrio i koje nijedan parlament ne može preispitati.