Pristojbe za Hormuz prijete industriji

Europski problem s Hormuzom već se prelijeva u tvornice i poljoprivredu, i prije nego što se pokaže može li američko-iranski dogovor uopće funkcionirati. Italija nije najizloženija sirovoj nafti iz Zaljeva, nego naftnim derivatima: podaci Banke Italije koje navodi Borsa Corriere govore o izloženosti od 10 posto kod sirove nafte i 25 posto kod rafiniranih proizvoda. U Poljskoj je Agroprofil pritisak na poljoprivrednike sažeo jednostavnije: jedna tona ureje stoji koliko 3,5 tona pšenice.

Njemački je rizik u industrijskim sirovinama. n-tv prati zabrinutost oko baznih ulja skupine III, visokokvalitetne osnove za maziva koja se koriste u motorima i strojevima, te oko tokova sumpora važnih za kemijske lance opskrbe. Tjesnac može biti ponovno otvoren na papiru, a da troškovi ostanu zaključani u osiguranju, pomorskom prijevozu i provjerama usklađenosti.

Washington piše, Europa se prilagođava

Kaja Kallas poručila je preko diplomatske službe EU-a da sporazum moraju postići Sjedinjene Države i Iran. Europska unija može prenositi poruke, ponuditi nuklearno stručno znanje i možda kasnije pomoći pratnjom brodova. To jest uloga, ali nije kontrola.

Tekst dogovora o kojem se izvještava i dalje je sporan. Al-Monitor opisao je tvrdnje iranskih medija o ublažavanju sankcija, odmrzavanju sredstava, Libanonu i ponovnom otvaranju Hormuza pod „iranskim aranžmanima”, dok su Trump i Vance osporili uvjete. Za europske prijevoznike i industriju sama riječ „otvoreno” nije dovoljna. Ruta mora biti sigurna, osigurana i pravno upotrebljiva.

Američka sankcijska zamka

Europska unija može ukinuti vlastite sankcije i osloboditi imovinu zamrznutu prema pravu EU-a, kako navodi Vijeće. Ne može, međutim, zaštititi europske tvrtke od američkih kazni ako Washington i dalje određene dijelove trgovine smatra zabranjenima. Analiza američkog odvjetničkog društva Paul Weiss pokazuje koliko široko OFAC, američki ured koji nadzire provedbu sankcija, može odrediti što banke i energetske tvrtke smiju taknuti.

Europska Uredba o blokiranju zamišljena je kao zaštita europskih poduzeća od dijela stranih sankcija. U praksi ona ne čini američke banke, dolarsko poravnanje ni američko tržište nevažnima. Zato europski brodar može imati dopuštenje iz Bruxellesa, a ipak izgubiti banku, reosiguravatelja ili zakupca broda bez kojih plovidba nema poslovnog smisla.

Tjesnac može biti otvoren, a da ne radi

Reuters, čiju je vijest prenio NDTV, izvijestio je da je iranski izaslanik navodno rekao kako će Hormuz biti otvoren uz tranzitne naknade. Ta je tvrdnja osporena. Veći je rizik pitanje kome novac odlazi: Risk Intelligence upozorio je da bi plaćanja povezana sa sankcioniranim iranskim akterima mogla stvoriti izloženost američkim sankcijama, dok je The Brussels Times izvijestio o zabrinutosti zbog zahtjeva za podacima o plovilima.

Osiguravatelji Zaljev već tretiraju kao problem za bilance. West P&I opisao je posljedice za vozarine, troškove osiguranja i planiranje plovidbe, uključujući poteze reosiguravatelja oko obveza za ratni rizik u iranskim vodama i Zaljevu. Tako diplomatska nejasnoća postaje komercijalni dodatak na cijenu.

Europske sigurnosne odluke pomiču se u dijelovima. Francuska, prema francuskom Ministarstvu vanjskih poslova, s Londonom radi na obrambenoj misiji pomorske sigurnosti kada se za to steknu uvjeti. Litva je odobrila sudjelovanje do 40 vojnika i stručnjaka za obrambene sustave u međunarodnim misijama za Hormuz, izvijestio je LRT.

To je europska slika: izložena gospodarstva, ograničen utjecaj i nacionalne vlade koje se pripremaju priključiti koalicijama čija pravila ne pišu. Prije nego što kompanije Hormuz ponovno počnu tretirati kao normalnu rutu, moraju znati tko kontrolira prolaz, tko naplaćuje naknade, koje sankcije doista popuštaju i hoće li osiguravatelji vratiti uobičajeno pokriće. Potpis može smiriti tržišta na jedan dan. Sam po sebi ne može otpremiti teret.