Intel ulaže €5bn u irske AI čipove

Intel širi svoju tvornicu čipova pokraj Dublina i ulaže 5 mlrd. eura kako bi u Leixlipu proizvodio naprednije procesore za poslužitelje (Intel, RTÉ). Za Europu je to stvaran industrijski dobitak: postojeća tvornica, stvarna proizvodnja, čipovi koji izlaze s europskog tla. Istodobno, taj potez pokazuje granicu europske industrijske politike: jedno je povećati proizvodni kapacitet, a drugo nadzirati cijeli opskrbni lanac koji takvu proizvodnju omogućuje.

Tvornica Fab 34 već postoji. Intel sada modernizira opremu kako bi ondje proizvodio više pločica Intel 3 za procesore Xeon, koji se koriste u poslužiteljima za podatkovne centre umjetne inteligencije i računalstvo visokih performansi (Irish Times). Pločica je tanak silicijski disk na kojem se izrađuje veći broj čipova prije nego što se izrežu i zasebno pakiraju. Taj dio postupka, poznat kao prednja proizvodnja, najzahtjevniji je dio izrade čipova, a Leixlip ga već obavlja.

Važna je jedna razlika. Intel u Irskoj ne gradi europskog suparnika Nvidijinim grafičkim procesorima za treniranje modela umjetne inteligencije. Xeon procesori rade uz grafičke procesore u poslužiteljima. Bitni su za infrastrukturu umjetne inteligencije, ali nisu komponenta oko koje se trenutačno vodi glavna utrka u tom sektoru (Intel, Reuters via Investing.com).

Zašto je novac otišao u Irsku, a ne u Njemačku

Usporedba s Magdeburgom objašnjava dio odluke. Intelova planirana nova velika tvornica u Saskoj-Anhaltu, s ukupnim ulaganjem od oko 30 mlrd. eura i znatnim njemačkim potporama, odgođena je nakon Intelova financijskog zaokreta (Handelsblatt, upday). Gradnja tvornice od početka znači istodobno podizanje čistih prostora, energetskih sustava, obrade vode, obuku radnika i stvaranje mreže dobavljača, dok se tržište čipova mijenja iz kvartala u kvartal.

Leixlip je drukčiji slučaj. Ondje već radi oko 4.900 ljudi, kampus posluje desetljećima, a Intel je od 1989. u Irsku uložio približno 30 mlrd. eura (RTÉ, Europa Press). Njemačke potpore nisu mogle natjerati Intel da uđe u skupu gradnju nove lokacije dok u Irskoj već ima pogon koji radi. U razdoblju skupljeg kapitala novac ide ondje gdje su infrastruktura, ljudi i dobavljači već na mjestu (n-tv).

Kapacitet bez nadzora

Broj koji Intel nije objavio ključan je za procjenu učinka: koliko će dodatnih pločica mjesečno proizvoditi Fab 34. Bez toga se ne može izračunati koliko ova odluka približava Europu cilju iz europskog Akta o čipovima, prema kojem bi udio kontinenta u svjetskoj proizvodnji čipova trebao porasti s oko 10 posto na 20 posto do 2030. (European Commission).

Druge članice dodaju svoje dijelove. Češka, uz 450 mil. eura odobrene državne potpore, gradi kapacitete za energetske čipove preko američkog Onsemija (Data Center Dynamics). Španjolski program PERTE Chip, vrijedan 12,25 mlrd. eura, financira dizajn čipova te istraživanje i razvoj, a ne masovnu proizvodnju (El País). Svaki projekt dodaje jedan dio slagalice. Nijedan ne donosi neovisnost.

Razlika između proizvodnje i suverenosti vidi se tek kada se pogleda tko nadzire lanac. Europa dobiva veću proizvodnju silicijskih pločica u Irskoj, ali korporativnu kontrolu zadržava Intel, američka kompanija. Litografski strojevi u tvornici dolaze od nizozemskog ASML-a, najvažnije europske tvrtke u industriji poluvodiča, no i ASML ovisi o američkom softveru i svojoj podružnici Cymer iz San Diega, koja proizvodi izvore svjetlosti za te strojeve. Washington od 2019. koristi američka pravila o izvozu, koja se primjenjuju kada proizvod ovisi o američkoj tehnologiji, kako bi spriječio isporuku najnaprednijih ASML-ovih strojeva Kini (Tech Policy Press, European Commission). Oznaka „proizvedeno u Europi” zato ne znači automatski i „pod europskim nadzorom”.

Tko dobiva, tko plaća

Prva dobiva Irska: nekoliko stotina stalnih radnih mjesta, tisuće poslova u gradnji i još dublje oslanjanje na strane multinacionalne kompanije. Taj model nosi koncentracijski rizik. Business Insider España, pozivajući se na španjolsku fiskalnu analizu, objavio je da samo tri kompanije stvaraju gotovo polovicu irskih prihoda od poreza na dobit (Business Insider España). Intel je istodobno učvrstio vlastiti položaj otkupom Apollova udjela od 49 posto u Fab 34 za 14,2 mlrd. dolara, djelomično financiranih s oko 6,5 mlrd. dolara novog duga (Data Center Dynamics).

Za ovu fazu nisu objavljene nove irske potpore ni posebna subvencija iz europskog Akta o čipovima. Ako se javni novac naknadno pojavi, promijenit će se i raspodjela rizika. Intel pritom i dalje ovisi o tome hoće li kupci doista popuniti nove kapacitete: kompanija još nije osigurala velikog vanjskog klijenta za svoje ljevaoničke usluge i sama je navela da će kapacitete širiti ondje gdje postoji ugovorena vanjska potražnja (Data Center Dynamics).

Leixlip je ozbiljan industrijski dobitak. No europski manjak nije samo u broju tvornica. Problem je u alatima, softveru, dobavljačima i pravnim ovlastima potrebnima da se čipovi proizvode bez američkog dopuštenja. Jedno ulaganje, koliko god veliko bilo, taj jaz ne zatvara.