Iran zatvorio Hormuz, nafta na $93

Iranska vojska 11. lipnja proglasila je Hormuški tjesnac zatvorenim za trgovačku plovidbu, nakon što su novi američki napadi tromjesečni sukob pretvorili u otvorene prijetnje tankerskom prometu (Reuters preko Internazionalea). Brent se trgovao blizu 93 dolara po barelu (Straits Times). Europa sutra neće ostati bez plina, ali svaku novu pošiljku već plaća znatno skuplje. Bruxelles na taj dio krize nema izravnu polugu.

Globalno nadmetanje za terete

Kroz Hormuz u normalnim okolnostima prolazi oko 20 milijuna barela nafte dnevno, približno četvrtina svjetske pomorske trgovine naftom (EIA). Katar, čiji ukapljeni prirodni plin izlazi upravo tim pravcem, osigurao je oko 8,2 posto uvoza LNG-a u EU 2025. godine (S&P Global). Taj udio izgleda malen samo dok se ne pogleda kako se oblikuje globalna cijena plina: kad katarski LNG nestane s azijskog tržišta, azijski i europski kupci počinju se nadmetati za preostale pošiljke. Cijenu svima određuje posljednji raspoloživi teret.

Europska referentna cijena plina, nizozemski TTF, u tjednu koji je završio 24. travnja dosegnula je 14,80 dolara za milijun britanskih toplinskih jedinica (MMBtu), što je 35 posto više nego prije zatvaranja (EIA). Tjesnac ne mora biti potpuno blokiran da bi Europa osjetila pritisak. Dovoljno je da postane toliko rizičan da ga brodari počnu zaobilaziti.

Podaci Lloyd's Market Associationa pokazuju koliko se promet već smanjio. Od početka ožujka zabilježeno je samo 111 prolazaka teretnih brodova, pri čemu se za više od 60 posto smatra da su imali iransku vezu ili dogovoreno dopuštenje za prolazak (LMA). Hormuz je postao sužen, skup i politički filtriran koridor u kojemu osiguranje, vojne prijetnje i prešutna dopuštenja odlučuju tko prolazi, a tko čeka.

Tržište se zato već preslaguje. Od ožujka do svibnja američki udio u uvozu LNG-a u EU porastao je s 56 na 60 posto. Norveški LNG prema EU-u skočio je 84 posto na godišnjoj razini, a ruski 25 posto (Euronews). Europa pronalazi plin, ali skuplje i sve češće kod dobavljača od kojih se godinama pokušavala udaljiti.

Zalihe ne rješavaju cijenu

Europska komisija, izvršno tijelo EU-a, traži da skladišta plina prije zime budu popunjena 90 posto (Commission). ICIS je početkom lipnja upozorio da bi, nastave li se spore stope utiskivanja plina u skladišta, EU do studenoga mogao dosegnuti samo oko 73 posto, znatno ispod cilja za sezonu grijanja (ICIS). Uredba o sigurnosti opskrbe plinom, europski okvir za usklađivanje kriznog odgovora i zaštitu kućanstava u nestašici, stvara obveze solidarnosti među državama članicama, ali ne može stvoriti LNG pošiljke kojih nema (EUR-Lex). Kod nafte pravila EU-a zahtijevaju krizne zalihe za 90 dana, a Međunarodna agencija za energiju može uskladiti njihovo puštanje na tržište. Ti su amortizeri stvarni, ali štite fizičku opskrbu. Ne štite cijenu.

Dokument Europske komisije o kriznoj strategiji, objavljen ovog proljeća, jasno je opisao temeljni problem: 57 posto energije u EU-u i dalje dolazi iz uvezenih fosilnih goriva, a Unija je od ožujka apsorbirala dodatnih 24 mlrd. eura troškova uvoza energije (AccelerateEU).

Dva odgovora, isti račun

Sve države članice plaćaju istu, naglo višu globalnu cijenu. Politički odgovori znatno se razlikuju. Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani isključio je samostalnu vojnu misiju, poručivši da bi svako raspoređivanje snaga zahtijevalo mandat EU-a ili UN-a te novo odobrenje parlamenta (Adnkronos). Španjolska središnja banka u osnovnom je scenariju ekonomski učinak rata opisala kao „ograničen”, ali je u nepovoljnom scenariju modelirala Brent na 145 dolara i inflaciju od 6,8 posto (Cadena SER). Španjolski ministar vanjskih poslova José Manuel Albares odvojeno je pozvao na pregovore umjesto vojne akcije (La Moncloa). Razlika između umirujućeg i nepovoljnog scenarija pokazuje koliko malo sigurnosti europske vlade zapravo imaju.

U svim glavnim gradovima nedostaje isto: nijedna vlada nije objavila preglednu tablicu izloženosti koja bi pokazala koje pošiljke, ugovori, terminali i skladišne pozicije ovise o tokovima iz Zaljeva. Javna rasprava vodi se scenarijima i smirujućim porukama, dok podaci na razini pojedinih tereta ostaju kod trgovaca. Dok se to ne promijeni, europski građani ne mogu procijeniti prijeti li im opskrbna kriza, cjenovni udar ili problem pomorske sigurnosti koji ponajprije preslaguje globalno tržište. Prema dostupnim podacima, cjenovni udar već je tu. Hoće li sezona punjenja skladišta zatvoriti prazninu prije nego što diplomacija ponovno otvori Hormuz, pitanje je s kojim svako kućanstvo ulazi u zimu.