Iran zatvorio Hormuški tjesnac

Iran je proglasio Hormuški tjesnac zatvorenim. Sjedinjene Države odgovorile su u roku od nekoliko sati. Brodovi i dalje prolaze tim plovnim putem. No za europsku trgovinu ključno pitanje nije što je formalno objavljeno ni kreće li se poneki brod, nego smatraju li kapetani, osiguravatelji, banke i države zastave tu rutu još uvijek uobičajenom.

Iranska Revolucionarna garda 12. srpnja napala je kontejnerski brod M/V GFS Galaxy pod ciparskom zastavom (Straits Times/Reuters). Teheran je potom, četvrti put od lipnja, proglasio tjesnac zatvorenim. Svaki novi krug objave, napada i djelomičnog otvaranja povećava oprez osiguravatelja i brodarskih kompanija.

Sama objava nema pravnu snagu. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, temeljni međunarodni okvir za korištenje mora, zabranjuje obalnim državama da blokiraju tranzit kroz međunarodne tjesnace (UNCLOS Part III). Iranska poluga pritiska zato ne cilja pravo mora, nego sustav bez kojega plovidba komercijalno ne funkcionira.

Tri vrata bez kojih nema plovne rute

Plovni put može prestati funkcionirati za trgovinu i prije nego što fizički bude zatvoren. Da bi brod isplovio, moraju se otvoriti tri vrata: pomorski sustav upozorenja kojim se koriste komercijalni brodari mora procijeniti da je plovidba dovoljno sigurna, osiguravatelji moraju ponuditi prihvatljivo ratno osiguranje, a banke moraju provesti plaćanja bez rizika od kršenja sankcija.

Sva su tri sustava pod pritiskom. Zajednički pomorski informacijski centar, sustav upozorenja koji podupiru SAD i na koji se oslanjaju komercijalni brodari, uputio je brodove na proširenu južnu rutu i prijetnju u Hormuzu označio ozbiljnom (Mint). Premije ratnog osiguranja nakratko su skočile na 10 posto vrijednosti broda, a zatim se spustile na oko jedan do tri posto, pri čemu se cijena ponekad određuje tek nekoliko sati prije polaska (CNN). Premije su ostale povišene i nakon djelomičnog oporavka prometa (Insurance Asia).

Treći problem su sankcije. Iran traži da brodovi koriste rutu koju je odobrio Teheran. Američko Ministarstvo financija upozorilo je da plaćanja ili jamstva za siguran prolaz koja uključuju subjekte povezane s Revolucionarnom gardom otvaraju rizik od sankcija (OFAC). Brodar koji slijedi iranski kanal može ući u sankcijski problem. Brodar koji ga ignorira izlaže se većem fizičkom i osiguravateljskom riziku. Ta tri sustava sada vuku u različitim smjerovima.

Europa možda neće ostati bez opskrbe, ali će platiti više

Izravna europska ovisnost o Hormuzu manja je nego što sugerira krizno izvještavanje. Španjolska navodi da kroz tjesnac prolazi samo oko 5 posto njezine nafte i 2 posto plina, uz zalihe veće od 90 dana (El País, Infobae/EFE). Poljski kapacitet za uvoz plina sada je 63 posto veći od potrošnje, nakon višegodišnjeg zamjenjivanja ruskih dobavnih pravaca (Business Insider Polska).

No u mirnodopskim uvjetima kroz Hormuz prolazi procijenjenih 20 do 25 posto svjetske trgovine naftom (HVG 360). Kad je taj tok ugrožen, pomiču se referentne cijene, a za njima i europske cijene goriva. Mađarski referentni pokazatelj za dizel skočio je gotovo 13 posto u jednoj trgovinskoj sjednici, dok je sirova nafta porasla oko šest posto (Telex/G7). Europska komisija priznaje da je rast cijena, a ne fizička nestašica, njezina glavna briga (El Periódico de la Energía). Direktor Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol bio je izravniji: bila bi „teška pogreška” za Europu misliti da je već sigurna (Euronews).

Tko zapravo odlučuje hoće li brodovi ploviti

Francuska i Britanija zauzele su najjasniji europski vojni stav: braniti slobodu plovidbe, osloniti operaciju na Oman i ostati izvan američke kampanje udara (French communiqué). Saveznice u NATO-u razgovarale su o Hormuzu s državama Zaljeva, ali za raspoređivanje snaga bila bi potrebna nova politička odluka (NATO, Reuters/KFGO). Europska unija ima obrambenu misiju u Crvenom moru, Aspides. Ona štiti trgovačke brodove, ali nije zamišljena kao operacija protiv mornarice neke države (Council Decision 2024/583).

No pratnja ratnih brodova ne rješava komercijalni problem. Malta, jedan od najvećih europskih brodskih registara, nije objavila uočljive javne upute svojoj floti, iako se prijetnja klasificira kao ozbiljna. Prema Konvenciji UN-a o pravu mora, Malta mora nadzirati brodove koji plove pod njezinom zastavom. Ta šutnja pokazuje gdje se donose stvarne odluke: kod osiguravatelja koji određuju premije ratnog rizika, službenika za usklađenost koji provjeravaju plaćanja i upravitelja registara koji procjenjuju odgovornost. Oni odlučuju hoće li brodovi povezani s Europom doista isploviti.

Ruta je otvorena. Da bi ponovno postala komercijalno upotrebljiva, države zastave, osiguravatelji i banke moraju jasno reći pod kojim uvjetima mogu raditi. Zasad to nitko od njih nije učinio.