Iran ne navodi brodove u tvrdnjama o minama

Iranska revolucionarna garda objavila je 17. listopada da su dvije cisterne za prijevoz nafte naletjele na mine u Hormuškom tjesnacu. Reuters je u izvješću koje je prenio pomorski portal gCaptain naveo da te tvrdnje nisu neovisno potvrđene. Teheran nije imenovao nijedan brod. Britanski pomorski nadzornici tog su tjedna zabilježili druge incidente, na drugome mjestu i na plovnom putu kojim stiže dio plina za Europu.

Dvije tvrdnje, nijedan brod

U prvoj izjavi Garda je opisala supertanker s više od dva milijuna barela sirove nafte na kojem je izbio požar nakon što je, prema Teheranu, plovio „neovlaštenom rutom” (Tasnim). Ta formulacija izražava iransku tvrdnju da može odlučivati tko smije prolaziti tjesnacem, no izjava ne navodi pravnu osnovu za takvo pravilo.

U drugoj izjavi Garda je rekla da je eksplozija u strojarnici zaustavila još jedan supertanker slične veličine (Tasnim). Ni u jednoj izjavi nema IMO broja, trajne oznake koja povezuje brod s njegovim vlasnikom i poviješću kretanja. Ne navode se ni lokacija ni iskaz člana posade.

Što pokazuju britanska upozorenja

UK Maritime Trade Operations (UKMTO), britanska pomorska služba koja prosljeđuje izvješća o incidentima između brodova i ratnih mornarica, zabilježila je da je nepoznati projektil pogodio tanker 16. listopada uz saudijsku obalu Perzijskog zaljeva, daleko od Hormuza (UKMTO). Posada je evakuirana na sigurno.

Te je večeri zapovjednik broda prijavio da je s malog plovila na tanker ispaljena raketna granata kod iste saudijske luke, Al Jubayla (UKMTO). Ni jedno upozorenje ne navodi ime broda ni spominje minu.

Jedini tanker imenovan tog tjedna lako je zamijeniti s iranskim supertankerima. Indijski ministar pomorstva izjavio je da je projektil 16. listopada pogodio MT ST 3 s 15 indijskih pomoraca na brodu te da su svi bili na sigurnome (The National). Projektil nije mina, a nijedan izvor ne povezuje taj brod s tvrdnjama Garde.

Mine u tjesnacu nisu nezamisliva opasnost. Hidrografski ured pakistanske mornarice izdao je navigacijsko upozorenje u lipnju, a 17. listopada još ga je vodio kao važeće: u njemu se navodi „potvrđena mina” blizu prilaza plovnom putu prema istoku (Pakistan Navy). Upozorenje bilježi službeno prijavljenu opasnost, ali ne potvrđuje da se mina još nalazi ondje ni da je pogodila ijedan od tankera.

Kako je izložena Europa

Promet je bio slab i prije subote. UKMTO je u tjednu do 14. listopada zabilježio 254 prolaska, oko 70 posto manje nego prije rata (Anadolu). Iranska objava o zatvaranju tjesnaca sama po sebi ne zaustavlja brodove: o isplovljavanju odlučuju vlasnici, zapovjednici i osiguravatelji.

Europski kupci najizloženiji su kroz uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG). Međunarodna agencija za energiju procijenila je da je oko 7 posto europskog uvoza LNG-a 2025. prolazilo kroz Hormuz te upozorila da katarski LNG nema plinovod kojim bi se zaobišao tjesnac (IEA).

Talijanska energetska tvrtka Edison objavila je da joj do 28. rujna nije stiglo 35 katarskih pošiljki, a da je 23 uspjela nadomjestiti (Edison). Ti izostanci prethodili su novim tvrdnjama, kao i potonuća teretnih brodova o kojima smo izvijestili 15. listopada (To Brief). Dosad objavljene informacije ne pokazuju da je neki europski kupac, osiguravatelj ili brodovlasnik promijenio planove zbog dvaju navodnih udara mina.

Europske mornarice zasad ne mogu provjeriti tvrdnje o minama na terenu. Prema dopisu nizozemske vlade od 2. listopada, francusko-britanska obrambena misija za Hormuz još nije bila aktivirana, a nizozemska fregata koja plovi prema istoku zapovjedni je brod, a ne minolovac (Tweede Kamer). Zapovjedni brod koordinira druga plovila, dok minolovac služi za otkrivanje i uklanjanje mina. Sama pratnja brodova ne može očistiti plovni put.

Garda zasad nije objavila imena brodova, identifikacijske oznake ni lokacije koje bi itko mogao provjeriti. Dva britanska upozorenja opisuju napad projektilom i napad granatom uz saudijsku obalu, a ne udare mina u Hormuškom tjesnacu, pa ne potvrđuju iransku verziju događaja. Ne isključuju, međutim, mogućnost zasebnih incidenata. Teheran bi dvojbu mogao razriješiti objavom imena brodova. U suprotnom, potvrda bi morala doći od vlasnika ili države zastave, odnosno zemlje u kojoj je brod registriran, ako prijave oštećenje trupa. Dok se to ne dogodi, tvrdnje o minama ostaju upozorenje brodarima, a ne dokaz napada.