Iran tjera brodove u svoje hormuške koridore

Hormuz je otvoren samo uvjetno: brodovi mogu prolaziti, ali Iran želi odrediti kako. Krajem lipnja Iranska revolucionarna garda poručila je brodarskim kompanijama da su kroz tjesnac dopuštene samo rute koje je odredio Teheran, uz prijetnju „oštrim odgovorom” plovilima koja to odbiju (CNBC). Kroz taj prolaz dnevno ide oko 20 milijuna barela sirove nafte i približno petina svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom (EIA). Za Europu je ključno praktično pitanje: ako osiguravatelji i brodari prihvate iransku rutu prije nego što vlade reagiraju, Teheran dobiva stvarnu kontrolu i bez formalnog zatvaranja tjesnaca.

Dva koridora, jedna prijetnja

Nakon što su SAD i Iran 17. lipnja dogovorili privremeni okvir za ponovno otvaranje prolaza, Oman je ponudio besplatan koridor uz svoju obalu, usklađen s IMO-om, agencijom Ujedinjenih naroda za sigurnost plovidbe (Gulf Industry/ONA). Brodovi su ga počeli isprobavati. Dana 24. lipnja 78 plovila prošlo je kroz tjesnac, a 42 posto koristilo je omansku rutu (S&P Global). Dan poslije Iranska revolucionarna garda odbacila je svaki koridor koji nije pod iranskom kontrolom.

Time je otvoren stvarni spor. Prema UNCLOS-u, Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, obalna država ne može suspendirati „tranzitni prolaz” kroz tjesnace koji služe međunarodnoj plovidbi (UNCLOS). Iranova tvrdnja ide korak dalje: Teheran sebi pripisuje pravo da odluči koja se ruta uopće računa kao dopušten prolaz i da zaprijeti brodovima koji izaberu drukčije.

Tko stvarno odlučuje o plovidbi

Vlade iznose načela, ali putovanje na kraju odlučuju zapovjednici, brodari i osiguravatelji. Brod koji se danas približava Hormuzu prije vremenske prognoze provjerava osiguranje od ratnog rizika, upute P&I klubova, odnosno uzajamnih osiguravatelja koji pokrivaju odgovornost za pomorske nezgode, pravne savjete o sankcijama i klauzule u ugovorima o najmu broda. P&I klubovi navode da pokriće nije dostupno za trgovinu kojom se krše sankcije (Shipowners' Club). Standardne BIMCO-ove klauzule o ratnom riziku dopuštaju vlasnicima da odbiju svaki prolaz koji smatraju nesigurnim (BIMCO). Osiguravatelji pritom upozoravaju da bi im za smanjenje premija mogli trebati mjeseci stabilnosti (CNBC).

Zato se brodari nalaze u dvostrukoj zamci. Korištenje rute koju odobrava Teheran može otvoriti pitanje izloženosti sankcijama. Izbjegavanje te rute nosi fizički rizik i osiguranje koje može postati preskupo ili nedostupno. Iranu nije nužna blokada ako privatni čuvari pristupa, osiguravatelji i ugovorne strane, zatvore alternative.

Što Europa može, a što ne može

Europska unija reagirala je alatima koji su oblikovani za drukčiju vrstu pritiska. Vijeće, u kojem vlade država članica donose zajedničke odluke, 8. lipnja uvelo je sankcije protiv jedne postrojbe mornarice Iranske revolucionarne garde i dviju osoba u okviru nedavno proširenog režima. Bio je to prvi put da je EU posegnuo za sankcijama izričito radi obrane slobode plovidbe (2eu.brussels, Firstpost). Francuska inzistira na bezuvjetnoj slobodi plovidbe, a mogući vojni odgovor opisuje kroz razminiranje i pratnju brodova (La Gazette France).

Sankcije zamrzavaju imovinu i ograničavaju putovanja. One ne uklanjaju mine niti nesiguran koridor čine komercijalno održivim. Upravo se tu vidi razmak između europske politike i pomorske stvarnosti. EMASOH/Agenor, europska nadzorna operacija pod francuskim vodstvom u kojoj sudjeluje oko osam država članica, prati stanje u tjesnacu, ali nema mandat za provedbu sile (EMASOH). Operacija ASPIDES, pokrenuta 2024. radi zaštite plovidbe u Crvenom moru, može pratiti brodove kroz opasna područja, ali osmišljena je za odvraćanje hutskih napada, a ne za prisiljavanje obalne države da prihvati alternativne koridore (Council of the EU).

Europska energetska veza s Hormuzom ide prije svega preko cijena, a ne preko izravnih cjevovoda ili tankera koji bi nedostajali u europskim lukama. Većina sirove nafte iz tjesnaca odlazi u Aziju, pa bi poremećaj Europu pogodio kroz skuplju naftu na svjetskom tržištu i više troškove prijevoza. Europska komisija izdvojila je zrakoplovno gorivo kao sektor u kojem bi pritisak mogao biti posebno vidljiv (EIA, Infobae/EFE).

Šezdesetodnevna američka dozvola za sankcije na kojoj počiva sadašnje primirje istječe 21. kolovoza. Ako brodovi nastave koristiti omanski koridor, a osiguravatelji za njega počnu nuditi cijene s kojima se može poslovati, iranski stisak slabi. Ako mine i napadi učine da se osigurati može samo iranska ruta, tranzitni prolaz, pravilo prema kojem obalna država ne smije blokirati međunarodni tjesnac, počinje ovisiti o dopuštenju aktera koji prijeti. Takav presedan ne bi ostao ograničen na Perzijski zaljev.