Irska zabranjuje robu iz naselja

Irska testira granicu europske trgovinske politike, ali to čini najopreznijim instrumentom za koji vlada procjenjuje da može izdržati pravni pritisak. Dáil, donji dom irskog parlamenta, usvojio je Zakon o okupiranim područjima bez glasovanja, objavio je Irish Times. Zakon zabranjuje uvoz robe s okupiranih područja, ali ne dira usluge. Time Dublin pokušava nacionalno djelovati protiv trgovine povezane s naseljima, a da Bruxellesu ne ponudi očit pravni razlog za postupak.

Ministri tvrde da je tekst zakona usklađen s mišljenjem glavnog državnog odvjetnika, kako je izvijestio RTE, ali to mišljenje nisu objavili. Ta je tajnost važna jer Irska ulazi u područje trgovinskog prava koje ugovori EU-a u velikoj mjeri prepuštaju Uniji. Politička poruka je jasna. Pravni oblik zakona namjerno je sužen.

Zašto je roba ostala u zakonu

Roba ostavlja trag u dokumentima. Prolazi kroz carinu, prati je dokaz o podrijetlu i ulazi u sustav tarifnih oznaka. To Irskoj daje način da uvoznicima kaže što je zabranjeno, zatraži dokaze i kazni kršenja.

Usluge tako ne funkcioniraju. Hotelska rezervacija, pravni ugovor, financijska usluga ili savjetodavna uplata mogu biti povezani s određenim područjem na znatno neuredniji način. Irska bi ih mogla pokušati urediti, ali svaki dodatni kanal trgovcima otvara više prostora za pravne prigovore, a državnim tijelima nameće veći teret dokazivanja.

Zato je izuzeće usluga pogodilo aktiviste. Paul Murphy optužio je koaliciju da je zakon „potpuno ispraznila” uklanjanjem usluga i ograničavanjem vremena za raspravu, izvijestio je Irish Times. U pogledu dosega zakona ta kritika stoji. Vlada je zadržala dio koji carinici mogu nadzirati, a odustala od šireg pritiska na usluge.

Pravna crta ipak ostaje osjetljiva. Članak 207. UFEU-a trgovinsku politiku EU-a prema trećim zemljama, uključujući robu i usluge, stavlja u nadležnost Unije. Irska svoj prostor traži u činjenici da pravo EU-a već razlikuje robu iz naselja od robe iz samog Izraela.

Ta razlika ima sudsku i regulatornu podlogu. U predmetu Brita Sud Europske unije presudio je da roba sa Zapadne obale ne može dobiti carinske povlastice iz sporazuma EU-a i Izraela kao izraelski proizvod. Komisijina obavijest o označavanju podrijetla zahtijevala je točno označavanje proizvoda iz naselja, a predmet Psagot potvrdio je taj pristup kod informiranja potrošača. No označavanje i carinski tretman nisu isto što i zabrana uvoza.

Kakav bi postupak Bruxelles mogao pokrenuti

Komisija sada mora procijeniti primjenjuje li Irska razliku koju pravo EU-a već priznaje ili zapravo vodi vlastitu trgovinsku politiku. Ako zaključi da je Dublin prešao tu granicu, može pokrenuti postupak zbog povrede prava EU-a prema članku 258., odnosno ugovorni mehanizam kojim se država članica može izvesti pred Sud EU-a. Uvoznici bi zabranu mogli osporavati i pred irskim sudovima, koji bi zatim mogli uputiti pitanja Luxembourgu.

Zato skriveno pravno mišljenje nije važno samo za irsku politiku. Irska od drugih vlada traži da vjeruju kako zakon ostaje unutar granica prava EU-a, ali razloge za tu tvrdnju drži povjerljivima. To može proći u domaćoj raspravi. Kao europski presedan, argument je slabiji.

Nizozemska rasprava pokazuje gdje će biti praktični test. Sličan prijedlog o robi iz naselja nalazi se u nizozemskom parlamentarnom predmetu 36807, a JNS je izvijestio da je Državno vijeće vidjelo prostor za takvu zabranu u nizozemskom i europskom pravu. Teži dio nije moralna namjera, nego sljedivost, dokazivanje i kazne koje mogu preživjeti sudsku provjeru.

Put oko blokirane Unije

Europsko pitanje nije veličina trgovine. Pitanje je može li jedna vlada izgraditi zakonit nacionalni put ondje gdje je zajedničko djelovanje EU-a blokirano. Ako Irska uspije, drugi dobivaju model. Ako ne uspije, ostaje stara granica: vlade smiju osuđivati, označavati i razlikovati robu, ali ne smiju same zatvoriti trgovinska vrata.

Ta je granica važna jer europski put ostaje politički, a ne automatski. Ursula von der Leyen pitanje suspenzije Sporazuma o pridruživanju EU-a i Izraela, trgovinskog i suradničkog okvira između Unije i Izraela, vratila je nacionalnim vladama, prema Europa Pressu. Euractiv je isti sukob opisao kao blokadu među državama članicama u Vijeću, a ne samo kao oklijevanje Komisije.

Irska tu blokadu nije riješila. Učinila ju je vidljivijom. Zakon čuva pravnu uvjerljivost time što metu sužava na robu, gdje carina može stvarno djelovati i gdje sudska praksa EU-a već povlači teritorijalne razlike. Cijena je jasna: Dublin je odustao od širega gospodarskog dosega koji su tražili aktivisti. To je pogodba ugrađena u zakon, zbog čega će sada sudovi i Komisija biti važniji od pljeska u parlamentu.