Irska vodi bitku za tržišna pravila

Simon Harris, irski ministar financija, vodi pregovore o paketu europskih financijskih pravila koji bi mogao promijeniti način na koji se vrijednosnim papirima trguje i kako se taj posao nadzire u cijeloj Uniji. Dogovor želi do listopada (RTE). Irska je 1. srpnja preuzela rotirajuće predsjedanje Vijećem EU-a, što znači da predsjeda ministarskim sastancima na kojima vlade država članica usuglašavaju zakonodavstvo. Problem je u tome što je upravo Irska među zemljama koje bi predložene promjene mogle najviše pogoditi.

Zašto Europa želi presložiti svoja tržišta kapitala

Europska kućanstva prevelik dio štednje drže u bankovnim depozitima, gdje su prinosi niski. Istodobno, poduzeća koja žele prikupiti novac izdavanjem dionica ili obveznica i dalje se suočavaju s 27 nacionalnih sustava pravila o porezima, stečaju i financijskom nadzoru (Europska komisija, Vijeće EU-a). Kapital se unutar Unije ne kreće preko granica onako lako kako se kreće roba.

Predloženi odgovor zove se Paket za integraciju i nadzor tržišta. Njime se mijenja sedamnaest europskih propisa koji uređuju trgovanje, poravnanje i nadzor vrijednosnih papira (Europski parlament). Temeljna je pretpostavka jasna: ako ESMA, europsko tijelo za nadzor tržišta kapitala sa sjedištem u Parizu, natjera nacionalna nadzorna tijela da pravila primjenjuju ujednačenije, poduzećima će biti lakše prikupljati novac izvan domaćeg tržišta, a ulagatelji će znati da se isti financijski proizvod nadzire približno jednako u svakoj državi članici (A&O Shearman).

Irski sukob interesa

Dublin je jedno od najvećih europskih središta za administraciju fondova. Irska europarlamentarka Regina Doherty tu je zabrinutost izrekla bez diplomatskog omota: Irska ima „jako mnogo domiciliranih ulaganja” i ne želi da njima „upravlja netko drugi ili da se tržište promijeni tako da ona postanu mobilna”. Davanje većih ovlasti ESMA-i, rekla je, „možda savršeno odgovara Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i drugima koji žele dio našeg kolača, ali gospodarski ne bi odgovaralo Irskoj” (RTE).

Dobitnici sadašnjeg rascjepkanog sustava nisu apstraktni. To su administratori fondova, odvjetnici za usklađenost, stručnjaci za regulativu i porezni savjetnici u Dublinu i Luksemburgu, čiji posao postoji upravo zato što svaka država nadzor vodi na svoj način. Ako se dio tih funkcija prenese na europsku razinu, s njima se seli i posao.

Harris prihvaća da ESMA treba imati „veću ulogu”, ali kaže da Irska „ne podržava koncept centraliziranog nadzora, osobito ne samoga radi sebe” (European Business Magazine). Njegova poruka drugim glavnim gradovima glasi: „ako se pomakne samo jedna osoba, dogovora neće biti” (Irish Times).

Pritisak na Dublin nije simboličan. Šest najvećih gospodarstava EU-a podupire prijenos dijela nadzornih ovlasti na ESMA-u, a odluka se donosi kvalificiranom većinom, što znači da je može usvojiti 15 država koje predstavljaju 65 posto stanovništva Unije, bez jednoglasnosti (Vijeće EU-a, Irish Times). Irska to sama ne može blokirati. Ali kao predsjedateljica Vijećem može oblikovati kompromis.

Podjela nije između velikih i malih država

Francuska u projektu vidi razmjere: jedinstveniji nadzor trebao bi europska tržišta učiniti privlačnijima u globalnoj konkurenciji, a francuski regulator tu raspravu uokviruje kao pitanje konkurentnosti, ne kao gubitak nacionalnih ovlasti (AMF). Luksemburg je bliži irskom instinktu zaštite financijskog središta: prihvaća da ESMA potiče nacionalne regulatore na ujednačeniju primjenu pravila, ali ne i da izravno nadzire fondove (CSSF).

Upravo je ta razlika srž pregovora. EFAMA, lobističko udruženje europske industrije fondova, granicu povlači vrlo jasno: podupire jednostavnija prekogranična pravila, ali izravan nadzor ESMA-e nad upraviteljima imovine naziva „neopravdanim” i „skretanjem pozornosti” s ciljeva konkurentnosti (EFAMA). Jedno je natjerati 27 nacionalnih regulatora da ista pravila primjenjuju dosljednije. Drugo je zamijeniti ih jednim europskim tijelom.

Za kućanstva je obećanje šire: lakši pristup ulagačkim proizvodima i bolji dugoročni prinosi na štednju. No prelazak novca iz depozita na tržišta znači i preuzimanje rizika. Irska središnja banka upozorila je na opasnosti u ponašanju financijskih posrednika: sukobe interesa, pritisak na pogrešnu prodaju i digitalne proizvode koji klijente više zbunjuju nego informiraju (Central Bank of Ireland). Ostaje otvoreno pitanje hoće li korist na kraju osjetiti obični štediše ili ponajprije financijski posrednici.

Europa već godinama dijagnosticira rascjepkanost svojih tržišta kapitala, a zatim iznova otkriva da ta rascjepkanost štiti nečiji poslovni model. Harris ima šest mjeseci da utvrdi čiji.