Irski nacrt proračuna od €1.622tn reže programe EU-a

Irska predlaže da EU od 2028. do 2034. potroši do 1,622 bilijuna eura u cijenama iz 2025., što je 141 milijardu eura manje od iznosa koji je zatražila Europska komisija (pregovarački okvir Vijeća). Prijedlog štiti iznose koje svaka država dobiva za poljoprivredu i regije, a najveće uštede traži u programima kojima se upravlja zajednički na razini EU-a. Vlade koje žele manji ukupan proračun i dalje mu se protive. Ishod će odrediti kako će Europa do sredine 2030-ih financirati poljoprivredu, siromašnije regije, istraživanje i obranu.

Irska predsjeda pregovorima među vladama jer predsjeda Vijećem EU-a na temelju rotirajućeg sustava. Njezin „pregovarački okvir” polazište je za dogovor i nikoga ne obvezuje. Dugoročni proračun koji skicira određuje gornje granice godišnje potrošnje, a godišnji proračuni dogovoreni unutar tih granica određuju što će se doista ugovoriti i isplatiti (članak 312. Ugovora).

Gdje se reže

Irska tvrdi da prijedlog štiti sredstva za poljoprivredu, regije i ribarstvo, što je tražila većina vlada, a istodobno financira novije prioritete (irsko predsjedanje). Brojke potvrđuju prvi dio te tvrdnje. U usporedbi s planom Europske komisije, proračunska stavka za istraživanje, industriju i obranu smanjena je za 12,8 posto. Stavka koja obuhvaća poljoprivredne isplate i kohezijska sredstva, namijenjena smanjivanju razlika među regijama, smanjuje se za samo 3,4 posto (prilog Vijeća).

Takav je raspored u skladu sa zahtjevom sedamnaest čelnika koji su tražili zaštitu poljoprivrede i kohezijske politike (Politico). Zajamčeni minimum za potporu dohotku poljoprivrednika ostaje gotovo netaknut, na oko 261 milijardu eura (prilog Vijeća). Ništa još nije dogovoreno, ali prioriteti nacrta jasno su vidljivi.

Šest vlada tražilo je drukčiju raspodjelu. U kolovozu su Njemačka, Nizozemska, Austrija, Danska, Finska i Švedska zatražile znatno manji proračun, uz financiranje obrane i konkurentnosti preusmjeravanjem postojećih sredstava (zajednička izjava). Njemački kancelar Friedrich Merz rekao je da predloženi iznos ne može biti osnova za dogovor (Tagesschau). Danski ministar financija Peter Hummelgaard također je kritizirao prioritete: prema njegovu mišljenju, poljoprivreda i regije prolaze preblago, dok teret snose konkurentnost i sigurnost (Politiken).

Tko može blokirati, a tko samo utjecati

Glavni pregovarači Europskog parlamenta odbacili su okvir iz suprotnog razloga. Smatraju da bi, kad se uračunaju inflacija i otplata duga, proračun omogućio manje nego današnji (Europski parlament). Ukupan iznos uključuje i 149 milijardi i 296 milijuna eura za otplatu zajedničkog zaduženja EU-a iz pandemije, novac koji ne financira nijedan novi projekt (prilog Vijeća). Taj iznos sam po sebi ne dokazuje usporedbu Parlamenta, ali pokazuje da naslovni ukupni iznos preuveličava sredstva koja EU može usmjeriti u nove projekte.

Raspodjela moći izrazito je nejednaka. Svaka pojedina vlada može uložiti veto na konačni dogovor. Parlament ga ne može izmijeniti, ali može uskratiti suglasnost (članak 312. Ugovora). Čelnici će o irskom nacrtu razgovarati na sastanku 15. i 16. listopada, što može usmjeriti pregovore, ali ne donosi odluku (Europsko vijeće).

Gradovi traže utjecaj, ne samo novac

Gradonačelnici glavnih gradova upozoravaju na zaseban rizik. Žele da čelnici utvrde kako bi rezovi pogodili gradove prije nego što odrede ukupan iznos te da lokalne vlasti sudjeluju u oblikovanju i provedbi programa EU-a (EUNews). Njihovo pismo upućeno je prije irskog nacrta, a odnosilo se na zahtjeve šest vlada za rezovima. Potpisao ga je i gradonačelnik Haaga, iako nizozemska vlada pripada toj skupini.

Svaka država danas mora najmanje 8 posto sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj usmjeriti na urbane projekte čiji odabir uključuje gradske vlasti (uredba o EFRR-u). Europska komisija želi objediniti takva sredstva u jedan partnerski plan za svaku državu, koji bi sastavila nacionalna vlada. Kad je istraživačka služba Parlamenta u veljači, mjesecima prije irskog nacrta, proučila te prijedloge, nije pronašla odredbu koja bi zamijenila zajamčeni minimum za gradske projekte (analiza EPRS-a). Gradovi strahuju da će regionalni novac ostati u nacionalnoj blagajni, dok bi njihov zajamčeni udio i uloga u odabiru projekata mogli neprimjetno nestati.

Gradonačelnici nemaju pravo veta ni pravo uskratiti suglasnost. Utjecati mogu preko zastupnika u Europskom parlamentu i nacionalnih ministara, koji će zajedno pisati zasebne zakone o fondovima, kao što su dogovarali i važeća pravila o regionalnim fondovima. Irski nacrt štiti nacionalne udjele rezanjem zajedničkih programa, ali još nije pridobio vlade koje ga mogu blokirati. Hoće li gradovi zadržati zajamčeni udio, ovisit će o zakonodavcima koji sastavljaju pravila za partnerske planove, a ne o ovom pregovaračkom okviru.