Italija zapela na €3.7bn EU projekata

Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF), fond od 577 mlrd. eura koji je EU uspostavio 2021. kako bi nakon pandemije Covida obnovio gospodarstva, ima čvrst rok: 31. kolovoza 2026. Nakon toga nove ključne etape više se ne priznaju. Do 30. rujna iste godine moraju biti predani svi zahtjevi za isplatu. Nepotrošeni novac nestaje iz plana. Dosad je vladama isplaćeno oko 58 posto fonda (Europska komisija, ING Think). Pravo usko grlo nije u Bruxellesu, nego između državne blagajne koja primi europski novac i gradilišta, bolnice ili malog poduzeća do kojih bi taj novac trebao stići.

Italija je povukla novac. Projekti nisu pratili taj tempo.

Italija najjasnije pokazuje kako taj mehanizam zapinje. Rim je povukao 166 mlrd. eura, odnosno 85 posto od ukupno 191 mlrd. eura koliko mu pripada, što je najveći nacionalni paket u EU-u (talijanska vlada). No talijanski Revizorski sud utvrdio je da je stvarno dovršeno projekata u vrijednosti od samo 3,7 mlrd. eura (upday, Il Resto del Carlino). Ostatak je razasut po različitim fazama administrativne obrade. Tisuće malih općina dobile su sredstva, ali nemaju dovoljno ljudi za javnu nabavu i nadzor. Jug zemlje zaostaje najviše: Sicilija je na 22 posto isplata, Kalabrija na 25 posto, dok je Veneto na 47 posto (Il Foglio).

Administrativni manjak sudario se s fizičkim ograničenjem. Troškovi gradnje porasli su 40 posto od 2022., a europske potpore kojima se ti projekti financiraju izračunate su prema cijenama iz 2021. (Legacoop Romagna). Za izvođače je računica postala neodrživa: ugovore obnovu škole po jednoj cijeni, a materijal pojede proračun prije nego što je krov završen. Posljedica je bilo 13.500 postupaka zbog nesolventnosti u talijanskom građevinskom sektoru 2025. (Unioncamere). Svaki stečaj zaustavlja i javni projekt koji iza njega stoji.

Istočnije je slika još lošija. Mađarska je primila samo 9 posto od svojih 10,4 mlrd. eura, dok je 9,5 mlrd. eura zamrznuto zbog sporova oko vladavine prava (Portfolio.hu). Rumunjskoj prijete moguće kazne od 15 mlrd. eura, uz 38 neispunjenih ključnih etapa (DCNews). Bugarska je uspjela apsorbirati samo 53 posto sredstava nakon što je, od odobrenja plana, promijenila sedam vlada.

Preživljavanje smanjivanjem ambicija

Zemlje koje izgledaju uspješno često su do toga došle snižavanjem ciljeva. Portugal je izbjegao gubitak 2 mlrd. eura tako što je svoj plan reprogramirao tri puta, izbacio metro linije u Lisabonu i Portu, prepolovio stambene ciljeve i smanjio broj zdravstvenih kreveta za 40 posto (Eco/Sapo, Observador). U razvojnu banku preusmjerio je 964 mil. eura, pri čemu se programi zajmova računaju kao „izvršeni” već potpisom ugovora, a ne dovršetkom projekta (Conta-la.pt). Portugalsko nadzorno tijelo zato je postavilo jednostavno pitanje: „Žrtvujemo li učinak?”

Grčka, koja je povukla 68,5 posto svojeg paketa od 36 mlrd. eura, suočava se s drukčijim pritiskom. Potražnja za jeftinim RRF zajmovima, s kamatama od 0,3 do 1 posto, premašuje ponudu za 6 do 8 mlrd. eura (News247). Kad ti zajmovi prestanu, poduzeća će se morati zaduživati po tržišnim kamatama koje su tri do četiri puta više (Protothema).

Pogreška ugrađena u sustav

Europski revizorski sud utvrdio je temeljnu proturječnost: RRF ne plaća stvarne troškove, nego ispunjene ključne etape. Ne postoji mehanizam kojim bi se novac vratio ako je etapa formalno ispunjena, a ulaganje na kojem se temelji nikada nije dovršeno (ECA Special Report 13/2024, eucrim).

Dublji je problem, kako je upozorio Bruegel, briselski gospodarski institut, u tome što plaćanja vezana uz rezultate traže snažne institucije (Bruegel). Rumunjska, Bugarska i Mađarska, zemlje sa slabijim administracijama, upravo su one kojima je preobrazba najpotrebnija. RRF je zamišljen kako bi smanjio razlike. U praksi ih je često preslikao.

Europski fiskalni odbor procjenjuje da su bespovratna sredstva iz RRF-a godišnje dodavala oko 0,25 posto BDP-a javnim ulaganjima u EU-u, poticaj koji nestaje 2027., bez dogovorene zamjene (Europski fiskalni odbor). Sljedeći proračunski ciklus EU-a počinje 2028., a pregovarači se još nisu usuglasili treba li Uniji uopće trajni alat za ulaganja. Preostaje vidjeti koliko će novca propasti i hoće li se politički primijetiti praznina koju ostavlja.