Italija vraća nuklearnu energiju nakon 40 godina

Donji dom talijanskog parlamenta 4. lipnja izglasao je povratak nuklearnoj energiji nakon četiri desetljeća političke zabrane. Glasovanje 155 prema 86 poništava politički učinak referenduma iz 1987. i 2011., nakon kojih je nuklearna energija u Italiji postala gotovo nedodirljiva tema. Vlada Giorgie Meloni želi da mali modularni reaktori, odnosno kompaktne nuklearne elektrane zamišljene za tvorničku proizvodnju i sastavljanje, prorade do 2034. godine. Problem je što ta tehnologija još nigdje na Zapadu ne proizvodi električnu energiju u komercijalnom pogonu, dok Francuska već koristi postojeću nuklearnu flotu kako bi privukla energetski zahtjevna ulaganja koja trebaju i Italiji.

Dvanaest mjeseci prije stvarnih odluka

Parlament je odobrio legge delega, okvirni zakon kojim se vladi daje ovlast da u roku od 12 mjeseci izradi provedbena pravila (Camera dei Deputati). Nije odabrana tehnologija reaktora. Nisu određene lokacije. Italija je devedesetih ukinula regulatora za nuklearnu sigurnost i od tada nije ponovno izgradila takvu instituciju. Prijedlog zakona još mora proći Senat prije ljetne stanke.

Motiv za taj zaokret nije politička nostalgija, nego cijena struje. Talijanska električna energija stoji više od 105 €/MWh, gotovo dvostruko više od približno 60 €/MWh koliko plaća Francuska zahvaljujući svojih 56 aktivnih reaktora (Élysée, Editoriale Domani). I sama Melonijina vlada priznaje da je Italija zbog cijena energije „potpuno izvan tržišta”. Ta razlika pogađa troškove tvornica, račune kućanstava i sposobnost zemlje da privuče podatkovne centre, kojima treba golema količina jeftine i stabilne električne energije.

Mali modularni reaktori trebali bi riješiti upravo taj problem. No nijedna zapadna zemlja iz njih još ne dobiva komercijalnu električnu energiju. Najnapredniji zapadni projekt, NuScaleova elektrana u Sjedinjenim Državama, otkazan je 2023. nakon što su se troškovi gotovo udvostručili. Veliki europski reaktorski projekti u Francuskoj i Britaniji redovito su probijali proračune za milijarde i kasnili desetak godina. Gradnja nuklearnih elektrana u složenim regulatornim sustavima obično košta mnogo više i traje mnogo dulje nego što se predviđa. Protiv takvog iskustva Italija sada polaže okladu.

Francuska pretvara reaktore u ulaganja u umjetnu inteligenciju

Razlika između Italije i Francuske ne otvara se 2034., nego sada. Na summitu Choose France 2026. SoftBank je najavio 45 mlrd. eura ulaganja u podatkovne centre za umjetnu inteligenciju na sjeveru Francuske, uz oslonac na jeftinu nuklearnu električnu energiju dostupnu danju i noću.

Za infrastrukturom odlazi i znanje. Newcleo, nuklearni energetski startup koji je osnovao talijanski fizičar Stefano Buono, preselio se iz Italije u Francusku, gdje je dobio potporu kroz France 2030, državni program industrijskih ulaganja. Italija tako izvozi vlastitu nuklearnu stručnost konkurentu koji već ima reaktore.

Ocjena World Nuclear Reporta izravna je: talijanski nuklearni planovi bit će „irelevantni” za europske tokove električne energije barem do sredine 2040-ih.

Financijska oklada

Talijanski problem s cijenom energije stvaran je. Tvornice u Italiji za struju plaćaju gotovo dvostruko više od francuskih konkurenata. Smanjenje ovisnosti o uvoznom plinu ima jasnu gospodarsku logiku.

Pitanje je jesu li mali modularni reaktori pravi instrument. Nova nuklearna energija obično stoji nekoliko puta više po megavatsatu od nove sunčane ili vjetroelektrane. Za zemlju s jednim od najvećih javnih dugova u Europi, državno podupiranje nedokazane tehnologije u velikom opsegu znači financijski rizik ugrađen u samu energetsku strategiju.

Glasovanje od 4. lipnja politički zatvara poglavlje referenduma iz 1987. i 2011. To nije nevažno. Ali u gospodarskom smislu neće promijeniti ništa barem jedno desetljeće. Ulaganja koja Italiji trebaju, od infrastrukture za umjetnu inteligenciju do napredne proizvodnje i elektrifikacije industrije, već se danas usmjeravaju u zemlje koje mogu isporučiti potrebnu energiju. Italija je izglasala želju za nuklearnom energijom. Izgradnja traži 15 godina inženjeringa, regulacije i novca, a to nijedno parlamentarno glasovanje ne može skratiti.