Italija odbila svih 12 transfera azilanata

Između 12. lipnja i 7. srpnja osam država članica Europske unije zatražilo je od Italije da preuzme tražitelje azila prema novim europskim migracijskim pravilima. Rim je odbio svih 12 zatraženih premještaja (2eu.brussels, Visaverge). Italija od prosinca 2022. blokira dolazne transfere, uz iznimku obiteljskih slučajeva koji uključuju maloljetnike bez pratnje. Prva provjera Europske komisije o primjeni novih pravila, objavljena 16. srpnja, nije našla znak da je suspenzija prestala (procjena Komisije). Prvi praktični test Pakta pokazao je granicu europskog prava: ono može odrediti tko je odgovoran, ali ne može samo natjerati vladu da otvori vrata.

Rimska obrana na papiru izgleda slabo

Ministar unutarnjih poslova Matteo Piantedosi iznosi dva argumenta. Prvi je da su stari predmeti za osobe koje su u Italiju stigle prije 12. lipnja „svedeni na nulu” dogovorima s Njemačkom i Francuskom krajem 2025. (Il Sole 24 Ore). Drugi je da bi Njemačka svoje zahtjeve za transfer trebala prebijati s približno 2.200 migranata koje su brodovi nevladinih organizacija pod njemačkom zastavom ove godine dovezli u talijanske luke (Il Foglio).

Oba argumenta pravno su slaba. Nema javno dostupnog teksta bilateralnog dogovora kojim bi stari predmeti bili izbrisani, ni u parlamentarnim zapisima, ni u registrima Vijeća, ni u dokumentima Komisije. U procjeni Komisije govori se o talijanskim odbijanjima, ali se ne spominje nikakvo takvo odricanje od obveza (procjena Komisije). Uredbe EU-a o azilu izravno se primjenjuju u državama članicama: dva ministarstva unutarnjih poslova ne mogu ih privatnim dogovorom staviti izvan snage (AMMR).

Vjerojatnije objašnjenje jednostavnije je od rimske verzije. Prema starim pravilima Dublina III, uredbi koja je prije Pakta određivala odgovornost za azilne zahtjeve, Njemačka je imala šest mjeseci da fizički premjesti osobu nakon što bi Italija prihvatila odgovornost. Ako bi taj rok istekao, odgovornost bi automatski prešla na Njemačku. Sud Europske unije potvrdio je to načelo u presudi Shiri (Dublin III, Sud EU-a, Shiri). Rimski „reset” zato više nalikuje isteku rokova prepakiranom u diplomaciju.

Rokovi su jedini alat prisile

Novi Pakt, službeno Uredba o upravljanju azilom i migracijama, pokušava smanjiti razmak između odluka na papiru i stvarnih premještaja. Postupci ponovnog prihvata postaju automatiziraniji. Država u koju je osoba prvo ušla u EU ostaje odgovorna 20 mjeseci, umjesto dosadašnjih 12 (AMMR, Verfassungsblog).

Spor s Italijom pokazuje što Pakt nije riješio: način da se država članica stvarno prisili na provedbu. Lanac ovlasti izgleda ovako. Država članica, primjerice Njemačka, zatraži transfer. Italija mora prihvatiti zahtjev ili predložiti alternativu. Komisija može ocijeniti poštuju li se pravila, objaviti nalaze i na kraju pokrenuti postupak zbog povrede prava EU-a, što je njezin instrument za prisiljavanje država na provedbu europskih propisa. Sudovi mogu tumačiti rokove. Ali samo talijanske vlasti mogu osobu doista ukrcati u zrakoplov.

Njemački podaci pokazuju koliko je taj lanac već dosad loše funkcionirao. Njemačka je 2024. diljem EU-a podnijela 74.583 zahtjeva za transfer prema dublinskim pravilima, dobila 44.431 prihvaćanje i provela samo 5.827 stvarnih premještaja, prema podacima koje navodi Brussels Signal. Otprilike jedno od osam prihvaćanja završilo je stvarnim premještajem osobe.

Selektivno, ne nesposobno

Jedan detalj posebno slabi talijansku poziciju. Prema NZZ-u, Italija je nakon 12. lipnja prihvatila 51 švicarski zahtjev za ponovni prihvat. Švicarska nije članica EU-a, ali sudjeluje u dublinskom sustavu. Takav obrazac upućuje na politički izbor, a ne na administrativnu preopterećenost.

Druge vlade to čitaju jednako. Nizozemska u ovom sporu vidi prvi test vjerodostojnosti Pakta (Upday NL). Austrija situaciju promatra kroz prijevoj Brenner, alpski koridor kojim migranti koji pristignu u Italiju nastavljaju prema austrijskom i njemačkom teritoriju, pa rimsko odbijanje vidi kao izvoz problema koji je nastao na talijanskoj ruti (Kurier).

Sljedeća šira procjena Komisije očekuje se u listopadu. Do tada će početi istjecati rokovi za prve predmete otvorene nakon početka primjene Pakta. Ako Italija nastavi odbijati transfere, odgovornost za te zahtjeve za azil vratit će se Njemačkoj i drugim državama koje su tražile premještaj, ne pregovorima, nego automatskim djelovanjem same uredbe (AMMR). Pakt je Europi dao čvršću pravnu osnovu da od Italije traži suradnju. Nije joj dao moć da provede transfer koji Rim ne želi.