Italija tuži Austriju zbog Brennera

Italija je pred Sudom Europske unije pokrenula postupak protiv Austrije zbog ograničenja teretnog prometa na prijevoju Brenner, najprometnijem alpskom cestovnom pravcu za kamione u Europi. Rim se pritom poziva na članak 259. UFEU-a, rijetko korištenu odredbu Ugovora koja jednoj državi članici omogućuje da drugu izravno tuži Sudu. Prema neslužbenim najavama, mišljenje nezavisnog odvjetnika očekuje se ovoga tjedna, dok bi obvezujuća presuda trebala stići na jesen.

Spor se vrti oko sukoba dvaju načela koja Europska unija teško uspijeva pomiriti. S jedne strane stoji slobodno kretanje robe preko granica, zajamčeno člankom 34. UFEU-a. S druge je nastojanje Tirola da stanovnike zaštiti od buke i onečišćenja koje svake godine stvaraju milijuni kamiona. Talijansko ministarstvo prometa tvrdi da austrijska ograničenja, promatrana zajedno, preteško opterećuju jednu od ključnih europskih teretnih ruta. Europska komisija zabilježila je talijansko upućivanje predmeta Sudu još 2024.

Italija ne osporava jednu zabranu, nego cijeli tirolski sustav koji djeluje kumulativno: noćne i vikend-zabrane vožnje za teška vozila, ograničenja prema vrsti robe koju kamioni smiju prevoziti te dozirano propuštanje teretnih vozila na graničnom prijelazu Kufstein, glavnoj ulaznoj točki iz Bavarske, kako navodi tirolska vlada. Cestovni prijevoznici, gospodarska skupina koja stoji iza talijanskog pritiska, podržavaju tužbu jer se ta ograničenja pretvaraju u nepredvidiva kašnjenja na ruti koju ne mogu lako zamijeniti.

Tirolska zdravstvena obrana ima težinu

Austrijski protuargument nije formalan izgovor. Samo u Innsbrucku oko 40.000 ljudi izloženo je snažnoj prometnoj buci, a njih 6.228 živi iznad razine koja se povezuje sa štetom za zdravlje, prema lokalnim izvješćima. Pravo Europske unije dopušta takvu obranu: članak 36. UFEU-a omogućuje ograničenja trgovine radi zaštite zdravlja i okoliša, dok članak 191. UFEU-a obvezuje Uniju na visoku razinu zaštite okoliša.

Tirol ima i problem zaobilaznog prometa. Njemački automobilistički savez ADAC objavio je da je oko 411.000 vozača tijekom zimske sezone 2025./26. pokušalo izbjeći gužve prolaskom kroz tirolska sela. Zabrane izlaska s autoceste uvedene su upravo zato da taj preljev prometa ne pritisne mala mjesta.

Pravni test bit će razmjernost. Svaka mjera mora imati stvaran zdravstveni ili okolišni cilj i ne smije ići dalje od onoga što je nužno. Nezavisni odvjetnik procjenjivat će tu ravnotežu mjeru po mjeru, premda Sud Europske unije nije vezan njegovim mišljenjem.

Njemačka je izložena

Njemačka snosi velik dio posljedica jer koridor Brenner povezuje Bavarsku i sjever Europe s industrijskim sjeverom Italije. Za njemačke logističke tvrtke tirolska ograničenja znače trošak i kašnjenje. Uobičajeni politički odgovor, prebacivanje tereta na željeznicu, nailazi na jednostavnu prepreku: potrebna infrastruktura još nije spremna.

Njemačko ministarstvo prometa potvrdilo je da sjeverni pristup Brenneru, željeznička veza kroz Bavarsku koja treba hraniti bazni tunel Brenner, tek ulazi u parlamentarnu fazu. Planiranje oko Rosenheima i dalje je sporno, piše Süddeutsche Zeitung, a troškovi bi mogli premašiti ranije procjene od 8,6 mlrd. eura, prema Merkuru. Tirolska industrijska federacija upozorila je da će radovi na njemačkim priključnim željezničkim pravcima do 2028. dodatno smanjiti kapacitet pruge tijekom gradnje. Ni cesta nije stabilno rješenje: most Lueg na autocesti A13 radi pod ograničenjima do 2030., čime se kapacitet sužava iz oba smjera.

Što Sud može, a što ne može

Ako Austrija izgubi, Sud može utvrditi da je prekršila pravo Europske unije. Ne može joj napisati novi prometni plan. Prema članku 260. UFEU-a, Austrija bi morala izmijeniti ili suziti sporne mjere. Novčane kazne došle bi tek ako odbije postupiti po presudi.

Presuda u korist Italije ipak ne bi riješila problem koji bi ogolila. Slobodno kretanje robe pravna je obveza koja vrijedi sada. Tirolski stanovnici zdravstvenu cijenu tranzitnog prometa plaćaju sada. Željeznička alternativa koja bi mogla pomiriti te dvije činjenice stiže poslije, možda mnogo poslije. Sud Europske unije može nadzirati razmjernost. Ne može graditi pristupne pruge, odrediti cijenu cestovnog prijevoza tako da odražava njegov stvarni trošak, niti odlučiti koje će zajednice podnijeti teret europske robe dok vlade kasne s infrastrukturom koju su obećale.

To pitanje ostaje na ministrima prometa Austrije, Italije i Njemačke, ali i na Europskoj komisiji, koja sufinancira tunel, a dosad nije uspjela ubrzati izgradnju pruga koje do njega vode.