Italiji energetsko izuzeće od 6,5 mlrd. eura

Europska komisija trebala bi 3. lipnja objaviti da Italija iz izračuna proračunskog manjka može izuzeti do 0,3 posto BDP-a godišnje za energetska ulaganja, što u razdoblju od 2026. do 2028. vrijedi oko 6,5 mlrd. eura (Il Fatto Quotidiano). Ne uvodi se novo pravilo. Fleksibilnost se ubacuje u izuzeće za obrambenu potrošnju koje je 15 država članica aktiviralo još prošloga srpnja. Energetika se sada tretira kao sigurnost, pa dobiva isti proračunski tretman kao tenkovi i vojska. Presedan je važniji od samog iznosa.

Kako je obrana progutala energetiku

Reformirani Pakt o stabilnosti i rastu, okvir kojim EU ograničava koliko se vlade smiju zaduživati, na snazi je od travnja 2024. Umjesto starih ciljeva, uveo je „putanju neto rashoda”, odnosno ograničenje brzine kojom država svake godine smije povećavati potrošnju. Zbog vojnog jačanja nakon ruskog napada na Ukrajinu, pravila uključuju nacionalnu klauzulu o odstupanju koja dopušta do 1,5 posto BDP-a dodatne obrambene potrošnje do 2028. (Europski parlament).

Italija tu klauzulu nije aktivirala za obranu. Umjesto toga, Giorgia Meloni pisala je 17. svibnja predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen tvrdeći da se, ako se proračunska pravila mogu saviti zbog tenkova, moraju moći saviti i zbog energetske sigurnosti. Odgovor, dogovoren uz posredovanje talijanskog potpredsjednika Komisije Raffaelea Fitta, širi obrambenu klauzulu iznutra: energetska ulaganja mogu zauzeti do 0,6 posto BDP-a kumulativno, ali unutar postojećeg plafona od 1,5 posto (Corriere della Sera). U obzir ulaze samo kapitalna ulaganja. Potpore i ograničenja cijena ostaju izvan izuzeća.

Ekonomski razlog postoji. Struja za talijansku industriju u prvoj je polovici 2025. stajala 278 €/MWh, oko 29 posto više od prosjeka EU-a od 216 €/MWh (Confindustria, Eurostat). Kriza u Hormuškom tjesnacu dodatno je proširila taj jaz. Talijanski proizvođači plaćaju električnu energiju skuplje od gotovo svih konkurenata u Europi, a taj se trošak izravno prelijeva u slabiju konkurentnost.

Tko smije nešto nazvati „sigurnošću”

Ekonomski argument stoji, ali politička reakcija ovisi o tome tko ga iznosi. Kada je Der Spiegel pisao o pismu Giorgie Meloni, nazvao ga je „Bettelbriefom”, prosjačkim pismom. Njemački predviđeni manjak za 2026. iznosi 3,7 posto BDP-a (Bundesfinanzministerium). Talijanski je niži, oko 3 posto. Berlin je također aktivirao obrambenu klauzulu i uspostavio ustavno izuzeti infrastrukturni fond, za koji je institut ifo utvrdio da se do 95 posto potrošnje udaljava od prvotno navedene svrhe (WirtschaftsWoche). To nitko nije nazvao prosjačenjem.

Francuska je, za razliku od Italije, potpuno izvan igre. S manjkom od oko 5 posto i postupkom prekomjernog deficita, europskim nadzorom za vlade koje uporno troše više nego što pravila dopuštaju, Pariz ne može koristiti obrambenu klauzulu, pa ne može doći ni do energetskog podizuzeća (El País). Francuska na hitne energetske potpore troši oko 6 mlrd. eura, približno koliko pokriva talijansko odstupanje, ali svaki taj euro izravno ulazi u francuski manjak (Parlons Politique).

Što se sljedeće izuzima?

Ekonomisti CEPR-a već upozoravaju na praznine između novih pravila i načina na koji se ona primjenjuju. Prate to i tržišta obveznica: razlika između prinosa talijanskih BTP-ova i njemačkih Bundova, odnosno dodatna kamata koju Italija plaća u odnosu na Njemačku, porasla je s 59 baznih bodova u siječnju na više od 100 u travnju, prema podacima countryeconomy.com. To nije panika, ali nije ni ravnodušnost.

Svako pojedinačno izuzeće može se braniti. Talijanski troškovi energije doista štete konkurentnosti. Obrana je doista trebala više prostora. No ako energetika može stati unutar obrane, sljedeća će biti klimatska ulaganja, zatim digitalizacija, pa stanovanje. Reformirana fiskalna pravila stara su jedva dvije godine, a već se tumače tako da ograničenja sve slabije ograničavaju.