Kijev pogodio 12 ruskih tankera

Ukrajinski dronovi napali su skupinu ruskih tankera u Azovskom moru. Kijev tvrdi da je u jednoj noći pogođeno između osam i dvanaest tankera, trajekata i skladišta goriva (Digi24, SVT). Stvarna šteta zasad nije neovisno potvrđena. Meta je, međutim, jasna: ruska „flota u sjeni”, mreža starih tankera nejasnog vlasništva kojom Moskva nastavlja izvoziti sirovu naftu unatoč zapadnim sankcijama.

Europa već dvije godine pokušava tu flotu stisnuti propisima, pravilima osiguranja i kontrolama u lukama. Ukrajina sada ispituje može li se isti logistički sustav učiniti opasnim i u fizičkom smislu.

Paralelna izvozna baza

Ruska flota u sjeni zapravo je logistički sustav za zaobilaženje sankcija: stari tankeri, vlasnici skriveni iza fiktivnih tvrtki, popustljive države zastave, nezapadno osiguranje i dokumentacija sastavljena tako da se prikrije tko doista što posjeduje. CREA, istraživačka skupina koja prati energetiku, u lipnju 2026. među 405 brodova koji su izvozili rusku sirovu naftu i naftne derivate izbrojila je 157 tankera iz flote u sjeni (CREA). Prema podacima S&P Globala, tankeri izvan vlasništva, zastava ili osiguranja zemalja G7, dakle izvan kanala na koje zapadne sankcije mogu izravno djelovati, prevezli su 65,6 posto ruskog izvoza sirove nafte (S&P Global). U toj veličini više nije riječ o rupi u sustavu, nego o paralelnoj izvoznoj bazi.

Gornja cijena koju je uveo G7, mehanizam koji dopušta zapadne brodarske i osiguravateljske usluge samo za rusku naftu prodanu ispod dogovorene cijene, trebala je održati protok nafte na tržištu, ali smanjiti ruske prihode. Moskva je umjesto toga izgradila flotu koja zapadne usluge uglavnom zaobilazi, pa je taj mehanizam za velik dio ruskog pomorskog izvoza izgubio snagu.

Luke mogu pritisnuti, otvoreno more mnogo teže

Europska provedbena moć najjača je ondje gdje brodovi nešto trebaju: vez, potvrdu osiguranja ili sigurnosni pregled. Lučka kontrola državi omogućuje da brodu odbije pristup, provjeri dokumentaciju ili ga zadrži (Paris MoU, European Commission). Ujedinjena Kraljevina ukrcala se na tanker Smyrtos, a Francuska je zadržala Tagor i Deliver zbog problema s lažnim zastavama (CREA). Brodovi pod sankcijama posljednjih su mjeseci pokušavali na brzinu promijeniti registraciju prije ulaska u europske vode (Lloyd's List).

Na otvorenom moru odnos snaga se mijenja. Prema UNCLOS-u, Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, strani brod koji plovi pod nekom zastavom u pravilu potpada pod nadležnost države te zastave. Ratni brodovi mogu ga zaustaviti i pregledati samo u uskim slučajevima, primjerice zbog piratstva, nepostojanja državne pripadnosti ili lažne registracije (UNCLOS). Ne postoji opće pravo da se na moru zaustavi tanker samo zato što prevozi rusku naftu. Upravo u taj pravni prostor ulaze ukrajinski napadi: ondje gdje europsko pravo prestaje djelovati, Kijev uvodi fizički rizik.

Tko pritišće, tko zarađuje, tko šuti

Švedska traži šire popise sankcioniranih brodova, zabrane ulaska u luke, jači pritisak na osiguravatelje i stroži nadzor Baltika. Sve to traži dogovor u Vijeću EU-a, gdje vlade država članica o sankcijama odlučuju jednoglasno, što znači da svaka država može zaustaviti paket (Council of the EU, TV4). Slovački premijer Robert Fico zastupa suprotnu poziciju i tvrdi da oštrije sankcije ugrožavaju energetsku sigurnost. Neovisni slovački komentar takav je stav opisao kao „proračunat, egoističan i strateški štetan” za vjerodostojnost Slovačke (Aktuality). Hoće li Fico moći usporiti sljedeći paket, ovisit će o tome može li naći saveznike spremne razbiti konsenzus.

Grčka je složeniji slučaj. Flote u grčkom vlasništvu imaju veliku ulogu na svjetskom tržištu tankera, a mehanizam gornje cijene ostavio je zakonite kanale za taj posao. Grčki mediji koji se pozivaju na Financial Times objavili su da su grčki brodovlasnici u tri godine zaradili oko 4 milijarde eura od prijevoza ruske nafte (Newsbomb, Cretalive). Atena zasad nema javno iznesen stav o ukrajinskim napadima koji prijete upravo tom poslu.

Napadi na tankere dio su šire ukrajinske kampanje protiv ruske energetske infrastrukture. S&P Global procijenio je da su ukrajinski dronovi do kraja lipnja iz pogona izbacili 37 posto ruskih rafinerijskih kapaciteta, zbog čega je prerada sirove nafte pala na najnižu razinu od travnja 2009. (S&P Global). Rafinerije gore, tankeri mijenjaju rute, sankcionirani brodovi traže nove zastave, a luke zadržavaju one s lošom dokumentacijom. Pritisak sada dolazi s obje strane sustava: Europa udara po pravnim uskim grlima, Ukrajina po fizičkima. Nijedna od te dvije poluge sama nije zaustavila flotu u sjeni. Ključno je hoće li europske prijestolnice ukrajinske napade tretirati kao koristan dodatak sankcijama ili kao kampanju koju ne mogu nadzirati i koju nisu naručile.