Lagarde razmatra prijevremeni odlazak iz ECB-a

Christine Lagarde u francuskim je medijima rekla da ne može isključiti odlazak s čela Europske središnje banke prije isteka mandata u listopadu 2027. Pritom je spomenula mogućnost da u francuskoj predsjedničkoj raspravi nastupi kao „europski glas” (Le Figaro, CNBC). Nije podnijela ostavku, nije objavila kandidaturu i nije navela datum odlaska. No predsjednica ECB-a samu je sebe približila izbornoj utrci jedne države članice, a vjerodostojnost neovisne središnje banke nije samo institucionalno pitanje. Ona ima vrlo konkretnu ekonomsku cijenu.

Zašto neovisnost ima novčanu vrijednost

Europska središnja banka ne određuje samo kamatne stope za 20 država koje koriste euro. Ona oblikuje očekivanja banaka, ulagača i vlada o tome kamo će se kamatne stope kretati. Ta očekivanja zatim ulaze u cijenu stambenih kredita, poslovnih zajmova i prinose, odnosno kamate koje države plaćaju kada se zadužuju.

Lagarde pritom ne odlučuje sama. O kamatnim stopama glasuje Upravno vijeće ECB-a, koje čini šest članova Izvršnog odbora i guverneri nacionalnih središnjih banaka država europodručja (ECB). U lipnju je Vijeće podiglo kamatnu stopu na novčani depozit, odnosno stopu koju banke dobivaju kada novac preko noći drže kod ECB-a, na 2,25 %. Bio je to prvi rast od 2023. (ECB, Brussels Signal).

Nekoliko dana poslije, na godišnjoj konferenciji ECB-a u Sintri, Lagarde je najavila povratak „osnovama”: ključne kamatne stope kao glavni instrument, odluke od sastanka do sastanka i manje unaprijed danih obećanja o budućem smjeru politike (ECB). Poruka tržištima bila je jasna: ECB se ravna prema podacima, a ne prema politici.

Izjava o francuskim izborima djelovala je u suprotnom smjeru. Ugovori Europske unije nalažu ECB-u i njegovim čelnicima da ne traže niti primaju upute od bilo koje vlade (EUR-Lex). Pravno gledano, ništa nije prekršeno. Politički gledano, osoba koja mora uvjerljivo objašnjavati neovisnost ECB-a smjestila se u prostor nacionalnog izbornog nadmetanja.

Tržišta zasad ne paničare, ali kanali prijenosa postoje

Tržište obveznica zasad nije pokazalo vidljivu reakciju. Prinos na desetogodišnju njemačku obveznicu 3. srpnja bio je oko 2,94 %, što je tržišni podatak u određenom trenutku, a ne dokaz smirenosti tijekom cijeloga dana (Trading Economics). Rasponi prinosa, odnosno dodatna kamata koju ulagači traže za kreditiranje rizičnijih država u odnosu na Njemačku, iznosili su približno 0,8 postotnih bodova za Francusku i Italiju te oko 0,67 za Grčku (Financial Times). Ti rasponi zasad odražavaju postojeće fiskalne rizike, a ne Lagardeinu izjavu.

Bit nije u tome da je jedna rečenica već pomaknula cijene. Važno je gdje bi se gubitak povjerenja u neovisnost ECB-a najprije vidio. To su ista mjesta na kojima se očekivanja o kamatnim stopama svakodnevno prelijevaju u stvarni život. U Španjolskoj se promjenjive stope na stambene kredite vežu uz Euribor, referentnu kamatnu stopu za međubankovno kreditiranje. Lipanjski prosjek za 12-mjesečni Euribor iznosio je oko 2,798 %, prema 2,081 % godinu ranije, što otplate povećava za otprilike 500 do 830 eura godišnje, ovisno o veličini kredita (Europa Press, La Vanguardia).

U Grčkoj se odluke ECB-a u nove kamatne stope za poslovne kredite prelijevaju u roku od otprilike dva mjeseca (Insider.gr). Ti primjeri ne dokazuju da je Lagardeina izjava promijenila cijenu novca. Pokazuju gdje bi se takva promjena osjetila.

Problem nasljednika

Francuska u ovoj priči nije običan promatrač. Nalazi se u postupku prekomjernog deficita, mehanizmu kojim Bruxelles nadzire države koje krše pravila o proračunskom manjku, a trošak njezina zaduživanja približio se talijanskom. Inflacija u europodručju pala je u lipnju na 2,8 %, s 3,2 % u svibnju (Irish Times). Ekonomsko okruženje samo po sebi ne izgleda dramatično. Rizik je institucionalan.

Zasad nema javne liste mogućih nasljednika. Nijedna stranka nije predstavila Lagarde kao svoju kandidatkinju. ECB može funkcionirati i ako predsjednica ode prije isteka mandata. Cijenu bi, međutim, platio ako bi taj odlazak izgledao politički dogovoreno, jer bi se svaka odluka o kamatnim stopama u mjesecima prije odlaska čitala kroz francusku politiku. Koliko će dugo granica između Frankfurta i Pariza ostati nejasna ovisit će o trenutku odlaska, imenima koja se pojave i procjeni tržišta da ta nejasnoća doista mijenja rizik.