Latvija nudi SAD-u prednost u bazama

Latvijsko Ministarstvo obrane objavilo je da je državni tajnik Airis Rikveilis Washingtonu ponudio prioritetan pristup latvijskim vojnim bazama i poligonima, uključujući poligon Sēlija. Ponuda, upućena američkom zamjeniku dužnosnika za obranu Danielu Zimmermanu, pokušaj je da se američka vojna prisutnost čvršće veže uz baltički prostor. Istočno krilo NATO-a sve se manje oslanja samo na simbolične rotacije postrojbi, a sve više na infrastrukturu: baze u koje se snage mogu rasporediti, gorivo koje mogu koristiti, ceste kojima se mogu kretati i zapovjedne veze u koje se mogu uključiti. No nijedan javno objavljen pravni tekst zasad ne objašnjava što „prioritetan pristup” točno znači. Upravo je ta praznina središte priče.

Što bi „prioritetan pristup” mogao obuhvaćati

Izraz može značiti prednost pri rasporedu korištenja vojnih poligona, brže odobravanje američkih vježbi, zajamčena područja za razmještaj u krizi ili dopuštenje za skladištenje opreme. Može značiti i mnogo manje: političko obećanje da će se američkim potrebama dati prednost kada se vojni kalendari preklapaju.

Latvija već ima pravni okvir koji savezničkim postrojbama dopušta boravak na njezinu teritoriju. Ratificirala je NATO-ov Sporazum o statusu snaga, koji uređuje pravni položaj savezničkih vojnika, nadležnost sudova i carinska pitanja (likumi.lv, NATO SOFA). Američko osoblje, dakle, može zakonito djelovati na latvijskom tlu. Ali taj sporazum ne daje prava na baze niti povlašten pristup određenim objektima. Za to je potreban poseban bilateralni sporazum, a takav dokument nije objavljen.

Vojni poligoni važni su zato što pristup određuje koliko se brzo savezničke postrojbe mogu pripremiti i rasporediti. Postrojba koja poznaje teren i raspored vježbališta djeluje brže od one koja dolazi bez prethodnog iskustva. Jezik NATO-ova summita u Vilniusu potvrđuje tu logiku: odvraćanje ne ovisi samo o broju vojnika, nego i o planovima prihvata, unaprijed raspoređenim zalihama i prometnim koridorima (NATO Vilnius Communiqué). Sēlija se uklapa u takav pristup, ali samo ako iza latvijske ponude stoje stvarna, provediva prava pristupa.

Latvija može otvoriti vrata; NATO-ovo zapovjedništvo odlučuje tko gdje pripada

Ponuda dolazi u trenutku kada je obrambeni prostor Baltika upravo reorganiziran. Od 1. srpnja I. njemačko-nizozemski korpus, multinacionalno NATO-ovo zapovjedništvo koje koordinira kopnene snage na širem području, preuzeo je zapovijedanje estonskim i latvijskim postrojbama. Sada je zadužen za obrambeno planiranje, vježbe i uključivanje savezničkih pojačanja (ERR, Militarnyi).

Time se preklapaju dvije razine odlučivanja. Latvija može pozvati američke snage u svoje baze. Zapovjedništvo korpusa odlučuje kako se te snage uklapaju u regionalni obrambeni plan. Jača zapovjedna struktura sama po sebi ne znači i više vojnika, kako je upozorio ERR. Latvijska ponuda smanjuje trenje za postrojbe koje bi tek trebale stići, ali samo ako dolazi zajedno s onim što ih održava u borbi: streljivom, logističkim zalihama i protuzračnom obranom za zaštitu područja razmještaja.

Tri modela, jedno istočno krilo

Svaka država na istočnom krilu gradi drukčiju verziju istog osiguranja. Litva prima stalnu njemačku brigadu, s infrastrukturom za obitelji vojnika i ciljem pune operativne sposobnosti do 2027. (Euronews). Poljska je 16. lipnja donijela vladinu odluku da pokrene aktivnosti za uspostavu stalne američke baze, iako konačna odluka ostaje u rukama Washingtona (gov.pl).

Latvijski je model lakši: ne stalni garnizoni, nego okvir u kojem saveznici mogu brže stići. Za Pariz je to sažetak problema ovisnosti. Francuska potvrđuje američku ulogu u NATO-u, ali istodobno traži jače europske sposobnosti i veću industrijsku samostalnost u obrani (French MFA). Latvijska ponuda manje nalikuje samodostatnosti, a više sustavu koji funkcionira dok je Washington spreman ostati uključen. To potez ne čini nerazumnim. Čini ga prijelaznim.

Javni dokumenti još ne daju odgovore bez kojih se ponuda ne može ozbiljno procijeniti: što je Riga točno obećala, što je Washington prihvatio, uključuje li Sēlija unaprijed raspoređene zalihe ili odredbe za korištenje u krizi te tko ima prednost ako više savezničkih snaga istodobno treba isti objekt. Ponude pristupa imaju političku težinu. One ipak nisu isto što i odluke o stvarnom rasporedu snaga, a upravo se u toj razlici vidi koliko je odvraćanje čvrsto.