Latvija bilježi 7.634 pokušaja ulaska

Načelnik latvijske granične straže Guntis Pujāts kaže da je Latvija postala glavna meta Bjelorusije za organizirane pokušaje prelaska granice: u 2026. zabilježena su 7.634 pokušaja ulaska, a krijumčarske mreže postale su dovoljno agresivne da su graničari morali ispaliti hice upozorenja (LRT). Pritisak nije nov po svojoj prirodi. Novo je mjesto na koje se premjestio, a taj pomak pokazuje slabost europske obrane granica: sustav je zajednički na papiru, ali se u praksi brani nacionalnim kapacitetima.

Kriza koja se premješta

Dnevni podaci iz Litve jasno pokazuju obrazac. Latvija je 7. srpnja na granici s Bjelorusijom zaustavila i vratila 68 osoba. Litva ih je vratila 14, a Poljska pet (LRT). Bjelorusija ne mora istodobno preopteretiti svaki dio granice. Dovoljno je ispitivati slabe točke, koncentrirati pritisak i premještati ga, tako da trošak u svakom trenutku nosi država članica koja drži baš taj dio ograde.

Europska unija prepoznala je tu logiku još 2021., kada je Europsko vijeće, tijelo u kojem šefovi država i vlada određuju politički smjer Unije, poručilo da Europa neće prihvatiti korištenje migranata kao političkog alata. Vijeće je potom proširilo sankcije protiv Bjelorusije kako bi obuhvatilo ono što je nazvalo hibridnim napadom (European Council, Council). Četiri godine poslije sankcije su i dalje na snazi, pritisak se nastavlja, a teret pada na državu članicu koja se u tom trenutku nalazi na najizloženijem dijelu vanjske granice.

Latvijski problem postaje poljski argument

Ono što uđe preko Latvije ne ostaje na latvijskoj granici. Poljske su vlasti pritvarale ljude koji su prešli u Latviju, nastavili kroz Litvu i potom bili uhvaćeni u kamionima na putu prema zapadu. Od siječnja je Poljska samo na granici s Litvom zabilježila oko 760 takvih pritvaranja (PAP).

Varšava je ta kretanja pretvorila u argument za zadržavanje kontrola unutar Schengena, europskog prostora bez redovitih putovničkih provjera. Prema poljskim vlastima, kontrole na granicama s Njemačkom i Litvom dovele su do 3,84 milijuna provjera, 1.900 odbijanja ulaska i gotovo 1.200 postupaka ponovnog prihvata (RMF24). Svaka od tih brojki jača poljski zahtjev da se produlje mjere koje su trebale biti privremene, iako upravo one nagrizaju slobodu kretanja zbog koje Schengen postoji.

Pritisak već zahvaća i susjede. Estonija, koja uopće ne graniči s Bjelorusijom, poslala je drugu smjenu policajaca kako bi pomogli latvijskim ophodnjama (PPA). Finska je u Latviju uputila svoje graničare, dok vlastitu granicu s Rusijom drži zatvorenom na temelju nacionalnog zakona o izvanrednom stanju (Yle). Svaki je odgovor nacionalan, a svaki pomalo slabi jedinstvenost koju Schengen obećava.

Tko nadzire izvanredno stanje

Nova pravila Europske unije o azilu i migracijama, koja se primjenjuju nakon 2024., dopuštaju vladama brže i strože postupke na granici u izvanrednim okolnostima, uključujući krize u kojima strana država namjerno usmjerava ljude prema granici (Crisis Regulation). No ta pravila ne ukidaju pravo na traženje azila. Provjere, utvrđivanje ranjivosti i postupovna jamstva ostaju pravno obvezujući.

UNHCR-ova ocjena latvijskog nacrta zakona o azilu pokazuje gdje praksa zapinje: u nadzoru poštovanja prava, pravnom savjetovanju, prepoznavanju ranjivih osoba i ograničenjima pritvaranja (UNHCR). U trima državama na prvoj crti obrazac je sličan. Vlade izvanredno stanje tumače kao dokaz da oštra provedba daje rezultate, dok su pravne provjere koje bi trebale spriječiti zloporabe i dalje slabe.

Europska komisija još je 2021. predložila izvanredne mjere za Latviju, Litvu i Poljsku (Commission). Sada bi morala javno pokazati primjenjuju li se zaštitni mehanizmi iz novog pakta ili se zaobilaze upravo na onim dijelovima granice koji su pod najvećim pritiskom. Bjelorusija je pronašla polugu koja Minsk stoji vrlo malo, a Europu prisiljava da upravlja proturječjem koje još nije riješila: zajednička vanjska granica brani se nacionalno, dok pravni nadzor stiže sa zakašnjenjem.