Latvija razmatra €4.9m usred afere sa streljivom

Dvojica bivših čelnika estonske agencije za nabavu vojne opreme danas vode projekt tvornice streljiva u Latviji, za koji državna razvojna banka razmatra javnu potporu. Latvijske su vlasti dosad javnosti ponudile uvjeravanja, ali nisu objavile provjere na kojima ih temelje.

Magnus-Valdemar Saar bio je glavni ravnatelj estonskog Centra za obrambena ulaganja (RKIK), agencije zadužene za nabavu vojne opreme, a Katri Raudsepp njegova zamjenica. Pod njihovim je vodstvom gotovo 60 milijuna eura unaprijed isplaćeno neprovjerenom dobavljaču za topničke granate koje nikada nisu stigle u Ukrajinu (Riigikontroll). Oboje su napustili RKIK do sredine 2025., a u ožujku 2026. već su bili na upravljačkim položajima u tvrtki Wolfram Europa, koja u blizini Jēkabpilsa na istoku Latvije namjerava izgraditi pogon za proizvodnju bojnih glava i eksploziva (LSM, TVNET).

Što pokazuju estonski dokumenti

RKIK je od kolovoza 2024. isplaćivao predujmove talijanskoj tvrtki Datasel za streljivo namijenjeno Ukrajini. Estonski Državni ured za reviziju naknadno je utvrdio nepravilnosti povezane sa 71,6 milijuna eura od ukupno 72,1 milijuna eura nepodmirenih predujmova dobavljačima (Riigikontroll, Euractiv). Datasel prije toga nikada nije proizvodio granate velikog kalibra.

Ključni je problem što RKIK ne može dokazati na temelju čega je izabrao Datasel. Iz dokumentacije se ne vidi tko je provjeravao financijsku sposobnost i proizvodne kapacitete tvrtke, niti je moguće utvrditi tko je odobrio njezin izbor (ERR). U Ukrajinu nije stigla nijedna upotrebljiva granata. Prvih 15 milijuna eura predujma isplaćeno je iz Europskog instrumenta mirovne pomoći, izvanproračunskog fonda EU-a za vojnu pomoć, pa bi Estonija taj novac sada mogla morati vratiti (ERR). Estonske su vlasti 10. rujna objavile da istragu preuzima Ured europskog javnog tužitelja. Optužnica zasad nije podignuta ni protiv koga.

Provjere koje Latvija nije pokazala

Wolfram najavljuje ulaganje do 200 milijuna eura i otvaranje približno 200 radnih mjesta (Dienas Bizness). Između tog obećanja i preuzimanja obveza javnog sektora stoje tri latvijske institucije, ali nijedna nije objavila kako je provjerila projekt.

Državno poduzeće Latvijas valsts meži, koje upravlja šumama, odlučuje o pravu građenja na predloženoj lokaciji, no nije razjašnjeno je li to pravo već službeno dodijelilo ili zahtjev još razmatra. Latvijska državna razvojna banka ALTUM procjenjuje zahtjev za približno 4,9 milijuna eura javne potpore, prema navodima LSM-a, ali financiranje još nije odobrila. Latvijsko Ministarstvo obrane priopćilo je tamošnjoj televiziji da je nakon izbijanja afere s Wolframom razgovaralo o događajima u Estoniji te da ne vidi razlog za promjenu svojeg pozitivnog stajališta. Nije jasno je li takvo mišljenje formalni preduvjet za odluku ALTUM-a ili tek politička potpora bez pravnog učinka.

Nijedno od tih triju tijela nije objavilo je li kontaktiralo estonske vlasti, provjerilo poslovne i službene dosjee Saara i Raudsepp ili utvrdilo tko je stvarni vlasnik Wolframa i odakle bi trebao stići novac. Javnosti nisu predočeni ni zapisnik o provjerama ni analiza izvora financiranja.

Latvijska podružnica osnovana je u siječnju 2026. s temeljnim kapitalom od samo 2.800 eura (Dienas Bizness). Wolfram nije imenovao banku koja bi financirala projekt, izvođača radova, davatelja tehnološke licencije ni drugog ulagača koji bi stajao iza najavljenog programa. Ministarstvo obrane nije ulagač niti zajamčeni kupac (Resilience Media).

Prije isplate javnog novca

Saar tvrdi da se estonski spor odnosi na njegov nekadašnji rad u javnoj službi te da ne bi trebao utjecati na latvijski projekt. Njegovo i imenovanje Raudsepp ne dokazuju da će Wolfram ponoviti Dataselove propuste, a nema ni dokaza da su opskrbni lanci ili financije tih dviju tvrtki povezani. Upravo zato moraju postojati dokumentirane provjere, jer se samo tako može razlikovati uredan projekt od ponavljanja istog obrasca.

Latvija još može zatražiti te dokaze prije nego što odobri potporu. ALTUM može isplatu vezati uz ostvarenje pojedinih faza projekta, jamstva ili povrat novca ako se uvjeti ne ispune, dok upravitelj državnih šuma prije konačne dodjele prava na zemljište može zahtijevati objavu vlasničke strukture. Sve su te mogućnosti još otvorene, ali nakon dodjele zemljišta i subvencija te službene političke potpore znatno slabi poticaj za postavljanje neugodnih pitanja.

Europa ubrzano ulaže u obnovu kapaciteta za proizvodnju streljiva jer su obrambene potrebe stvarne. Estonski slučaj pokazuje što se događa kada žurnost potisne temeljna pravila odgovorne nabave. Latvijsko Ministarstvo obrane, ALTUM i Latvijas valsts meži javnosti zato duguju dokumentiran odgovor na jednostavno pitanje: što su provjerili i kada?